Pogledajmo o čemu pišu jutrošnje izdanja američkih listova … Iz "Washington Posta" saznajemo da se sprema velik rat - debljini! I to po uzoru na kampanju iz devedesetih protiv duhana. Kako rastu troškovi zdravstvene skrbi za bolesti povezane s debljinom, tako se diljem Amerike provode inicijative za zakonodavnu bitku protiv, - prema liječnicima -, jedne od najvećih opasnosti za zdravlje Amerikanaca.
Recimo, u petnaestak saveznih država, zakonodavci razmatraju usvajanje zakonskih mjera kojima bi lanci brze prehrane morali na vidljivim mjestima postaviti točne informacije o nutritivnoj vrijednosti ponuđene hrane, poput broja kalorija, te sadržaja masti i ugljikohidrata. 25 saveznih država, kako izvješćuje washingtonski list, razmatra ograničavanje prodaje gaziranih bezalkoholnih napitaka i bombona u školama, a ponegdje se traži i zabrana reklamiranja takozvanog 'junk fooda' maloljetnicima. U saveznoj državi New York, predloženo je šest zakonskih mjera kojima bi se uveli porezi ne samo na masna jela u restoranima brze prehrane, nego i druge suvremene simbole sjedilačkog života - ulaznice za kino, te najam videa i DVD-a iz videoteka. Pedeset milijuna dolara, - koliko se pretpostavlja da bi spomenuto oporezivanje donijelo -, koristilo bi se programe nutricionističkog prosvjećivanja i tjelovježbe.
Uglavnom, kako izvješćuje "Washington Post", do sada je u svim američkim saveznim državama ukupno predloženo više od 140 raznih zakonskih mjera. Na primjedbe kritičara ovakvih inicijativa da se i kod debljine, - kao i kod pušenja -, može govoriti o individualnoj odgovornosti, pristaše zakonskih bitki protiv suvišnih kilograma samo pokazuju brojke: 117 milijardi dolara se svake godine potroši na izravne i neizravne medicinske troškove vezane za debljinu.
I, na kraju, u redovnom praćenju medijski krajnje atraktivnog kalifornijskog procesa opoziva jednog i izbora drugog guvernera, "New York Times" komentira da je jučer, 59 dana prije tih izvanrednih izbora, pred uredom registra u koji su guvernerski kandidati donosili svoje prijave bilo više snimatelja i reportera nego samih kandidata. Od više od 500 pojedinaca koji su objavili da bi se kandidirali, na koncu ih je papire u roku predalo manje od stotinjak, piše njujorški list.