Sedamdeset godina nakon dolaska Hitlera na vlast i 60 godina nakon Holokausta vise Zidova useljava u Njemacku nego u druge drzave ukljucujuci i Izrael. Antisemtizam u drzavama nastalim raspadom bivseg Sovjetskog Saveza odakle uglavnom emigiraju jedan je od glavnih razloga sto je Njemacka postala drzava s najbrze rastucom zidovskom zajednicom na svijetu.
Da ruski Zidovi Njemacku preferiraju vise od Izraela sugeriraju nedavno objavljeni podaci prema kojima je Njemacka prosle godine po prvi put pretekla Izrael i postala glavna destinacija za zidovske emigrante iz bivseg Sovjetskog Saveza.
Prosle godine iz drzava sljednica bivseg Sovjetskog saveza u Njemacku su uselila 19262 zidovska imigranta, a u Izrael 18878. Dio analiticara sugerira da je glavni razlog naglog pada imigracija u Izrael manje rezultat atraktivnosti same Njemacke a vise posljedica sigurnosne situacije na Bliskom Istoku.
U Izrael se do 2000. godisnje useljavala 61 tisuca bivsih sovjetskih imigranata, ali je njihova zainteresiranost naglo opala s pocetkom palestinske intifade. U prvoj polovici ove godine u Izrael je, prema sluzbenim podacima, uselilo svega 5500 imigranata, a u Ameriku, koja je krajem sedamdesetih i pocetkom osamdesetih, bila njihovo glavno odrediste lani je uselilo samo 2486.
Cinjenicu da ih je najvise za svoj novi dom izabralo Njemacko indikativna je za analiticare koji procjenjuju da je rijec o porastu povjerenja Zidova u njemacke drzavne inistitucije i demokraciju. Danas ih je u Njemackoj gotovo sest puta vise nego 1991. kada je Berlin promijenom imigrantske politike omogucio useljavanje Zidova koji su iz drzava bivseg Sovjetskog Saveza bjezali pred rastucim antisemitizmom i teskom ekonomskom situacijom.
S 33 tisuce koliko ih je bilo prije dvanaest godina broj Zidova u Njemackoj porastao je na danasnjih 200 tisuca. Zidovska zajednica u Njemackoj i dalje ce rasti jer je jos 70 tisuca ljudi vec podnijelo zahtjev za useljenicke vize i ceka odgovor. Uz to, tisuce Izraelaca ciji su roditelji u Drugom svjetskom ratu bili prisljeni otici u Palestinu zatrazilo je njemacke pasose na koje imaju pravo prema njemackom zakonu.
Na prigovore da Zidove privlace financijskim beneficijama njemacki duznosnici odgovaraju da beneficicije podrazumijevaju povijesnu odgovornosti kako bi se pokusale ispraviti nepravde iz nacisticke proslosti.
Glasnogovornica ministarstva unutarnjih poslova Isabel Schmitt-Falkenberg kazala je da "Njemacka ima povijesnu odgovornost prihvatiti sve Zidove koji bi u Njemackoj mogli imati bolji zivot" zbog cega im zeli "osigurati da jednom kad stignu u Njemacku budu dobro tretirani".
Prema zakonu o useljenickim kvotama iz ´91 Zidovi iz bivseg Sovjetskog saveza imaju pravo na drzavljanstvo, jezicne kurseve zdravstveno osiguranje, naknade za nezaposlene a u nekim slucajevima i placene najamnine.
Iz Izraela i Amerike stigle su i prituzbe da je svojom izbjeglickom politikom Njemacka imigante namjerno raselila u vise od 80 razlicitih mjesta umjesto da im je dozvolila da se prikljuce glavnim zidovskim zajednicima demografski koncentriranim u Berlinu, Frankfurtu i Munchenu. Njemacka ne taji da je tako, objasnjavajuci kako je njen glavni motiv ekonomski uvjetovan. Zidovski imigranti rasporedjeni su u svakoj od 12 federalnih drzava kako bi se lakse podijelio financijski teret njihova smjestaja.
U Njemacku dolaze vecinom mladji obrazovani ljudi koji nisu religiozni, imaju malo znanja o tradiciji, i vecina ih je mijesanih brakova, ozenjena ili udana za nezidove. Uz europsku kulturu, zelju da svojoj djeci omoguce bolji zivot i blizinu drzava u kojima su ostavili rodbinu, fleksibilniji stav Njemacke prema vjerski mijesanim brakovima vjerojatno je jedan od glavnih razloga sto Njemackuj radije biraju i daju joj prednost pred Izraleom.
Iako u Izraelu smatraju da su za to jedan od kljucnih motiva trostruko vece beneficije koje Njemacka nudi ruskim Zidovima, njihovi problemi po dolasku u Njemacku tek su nesto manji od problema od kojih su pobjegli. Najveci dio njih zivi od socijalne pomoci jer ne moze naci posao. Stopa nezaposlenosti medju zidovskim imigrantima je 40 posto bez obzira da li zive u velikim gradovima ili manjim mjestima, najveci dio njih ne zna jezik, govore uglavnom ruski, a problem je i sto Njemacka ne priznaje njihove sovjetske diplome.
Iako zidovskim imigranatima promjena sredine nije donijela radikalno kvalitetniji zivot, vecina smatra da je seljenje bio vazan ulog za perspektivniju buducnost njihove djece.