Nakon višegodišnjih putovanja po Americi radi prikupljanja podataka, Odbor za oceane Pew objavio je analizu američkog postupanja prema oceanima. U tom se dokumentu upozorava na probleme povezane sa zaštitom obala, zagadjenjem i prekomjernim ribolovom. No, predstavnici ribarske industrije pak smatraju da je u novije vrijeme tehnologija ribarstva tako uznapredovala da sada ulov ribe većoj razini čini manju štetu po okoliš.
U ribarnici u glavnom američkom gradu, Washingtonu, kupci imaju velik izbor ribe na raspolaganju koja dolazi iz zaljeva Chesapeake, iz oceanskih voda Južne i Sjeverne Karoline i mnogih drugih ribolovilišta. I dok su ljubitelji morske hrane zadovoljni tako velikim izborom, stručnjaci za zaštitu životnog okoliša – nisu!
Sylvia Earle je izvršna direktorica u neprofitnoj ekološkoj organizaciji Conservation International. Ona kaže da je obilna ponuda na ribljoj tržnici znak prekomjernog ribolova: "Riba ulovljena u Atlanskom oceanu prodje pola svijeta da dospije do tržnice u Tokiju. Zapravo, riba ulovljena bilo gdje u svijetu završava na tokijskoj, ili na njujorškoj ili vašingtonskoj, čikaškoj tržnici… Lokacije koje nisu blizu mjesta ulova ribe dobivaju velike količine zbog poboljšanja transporta u posljednjih pola stoljeća. No, to nije moguće održati."
Na Zapadnoj obali Sjedinjenih Država pretjerani lov na ribu rockfish skoro je u potpunosti uništio ovu vrijednu vrstu. No, nisu jedino Sjedinjene Države koje imaju taj problem. Mnogim zemljama diljem svijeta prijeti ozbiljno smanjenje riblje populacije. Početkom godine, kanadska vlada je obustavila ulov bakalara, a pretjerani ribolov je teško pogodio tržište ribe u Argentini, kao i lokalnu riblju industriju.
Sylvia Earle smatra da ogromno prostranstvo ocena još više otežava zaštitu ribljih vrsta: "60 posto površine svjetskih oceana nalazi se izvan jurisdikcije bilo koje zemlje i potpuno je otvoreno za ribolov što dovodi do bezakonja. Sve zemlje mogu loviti sve na što njihove ribari naidju bez ikakve bojazni da će ih itko išta pitati!"
No, preostalih 40 posto ukupne površine svjetskih oceana podliježe pod jurisdikciju raznih zemalja. Gospodja Earle ističe da to i jest razlog zašto je toliko važno da zemlje poduzmu korake u zaštiti svojih ribolovilišta i mora. Prošli je mjesec Pew humanitarna udruga objavila evaluaciju američke politike prema oceanima. To izvješće donosi podrobne podatke o mnogobrojnim problemima povezanim s razvojem obala, zagadjenjem i prekomjernim ribolovom.
Eileen Claussen, članica Pew-ove Odbora za oceane, kaže: "Mislim da to izvješće govori o vrlo temeljnim stvarima. Mi u Sjedinjenim Državama trebamo nove etičke norme o korištenju mora, jer ne možemo više eksploatirati oceane bez razmišljanja o ekološkim posljedicama. Dali smo velik broj preporuka – počevši od potrebe za uvođenjem novog Zakona o oceanima kojim bi se znalo što se smije, a što se ne smije činiti."
2000. godine Kongres je fundirao Odbor za politiku prema oceanima, čiji članovi trebaju sagledati činjenično stanje stvari, skupiti najnovije podatke te dati preporuke predsjedniku i Kongresu kako bi se provela koordinirana i sveobuhvatna nacionalna politika prema oceanima. Oni će svoje izvješće podnijeti ove godine. Andrew Rosenberg je član tog Odbora i nalazi da je izvješće Pew identificiralo neke vrlo važne probleme:
Moguće je napraviti veliku štetu u kratkom vremenskom razdoblju, a tek nada da će sve dobro proći nije se potvrdila kao neka uspješna strategija. Trebamo poduzeti odlučnu akciju, a to su i zaključci organizacije Pew. To ne znači da je sve potpuno crno, no krivo je pomisliti da će neki tek mali napredak biti dovoljan."
Medjutim, neki znanstvenici smatraju da problem nije tako ozbiljan te da su brige oko prekomjernog ribolova pretjerane. Medju njima je i Rebecca Lent iz američke Uprave za oceane i atmosferu: "Naša organizacija nadgleda zdravlje morske flore i faun. Došli smo do podataka da su zalihe ribe u našim nacionalnim vodama, kao i u pograničnim morskim područjima, zadovoljavajuće ili su pak na dobrom putu da se obnove. No, trebamo postići dodatni napredak i u znanstvenom i regulativnom smislu. Što se tiče ribolovilišta koja dijelimo s drugim zemljama, situacija s nekim ribama koje puno migriraju raznim dijelovima Atlanskog oceana, kao što su marlini, vrlo je loša i tu se još mora raditi na obnovi, što i činimo. Samo na tom pitanju moramo suradjivati s oko 30 zemalja.No, uspjeh je moguć - dobar je primjer atlanska sabljarka čija je populacija skoro obnovljena."
Najveći napredak u očuvanju oceana i ribljeg fonda načinjen je korištenjem moderne tehnologije, koja ribarima stoji na raspolaganju. Time se izbjegava ulov premlade ribe i izbjegava se da nekoliko brodova lovi ribu na istom mjestu. Zajednički interes svih koji se bave ulovom ribe jest zaštita svjetskih oceana - ističe Linda Candler: "Ribarska industrija, kao i industrija morske hrane općenito, želi prenijeti na mladje naraštaje spoznaju da je potrebno zaštititi mora, i konzervirati ribolovna područja za buduće generacije."
Inače, izvješće Pew komisije ističe i društvenu i gospodarsku važnost ribarske zajednice u Sjedinjenim Državama. I komisija i ribarska industrija slažu se da jedan od načina da našim potomcima ostavimo “zdrave” svjetske oceane jest taj da shvatimo da ribu ne smijemo prekomjerno loviti danas, kako u budućnosti naša djeca ne bi došla u situaciju da nemaju što loviti.