Broj zemalja zainteresiranih za proizvodnju nuklearnog oružja je u porastu. Nažalost, te zemlje ne razmišljaju o troškovima i problemima povezanim s obustavom rada i potom čišćenjem tog područja. Zlatica Hoke posjetila je lokaciju na kojoj se trenutno obavlja najveće čišćenje nekog nuklearnog postrojenja. Smješteno je u okolici Denvera, u Coloradu.
Trenutno se nalazimo u zgradi 771 na području Rocky Flatsa. Ova zgrada je jedno vrijeme bila na glasu kao najopasnija zgrada u Sjedinjenim Državama.
Voditeljica projekta čišćenja prostora u Rocky Flatsu je Barbara Mazurowski, djelatnica Ministarstva energije. Mazurowski kaže da zgrada 771 više nije kontaminirana. Unatoč tome, svaka osoba koja uđe u zgradu 771 mora nositi posebno zaštitno odijelo i po izlasku biti testirana na radioaktivnost.
Radnici u Rocky Flatsu u Coloradu su gotovo četrdeset godina proizvodili dijelove za nuklearna oružja. Prema riječima Patrika Etcharta glasnogovornika Ministarstva energije, dijelovi za nuklearno oružje su bili izrađeni od plutonija, uranija, berilija i nehrđajućeg čelika, te su se u procesu upotrebljavale razne opasne kemikalije.
"Plutonij je obično dolazio u obliku takozvanog metalnog dugmeta veličine hokejskog paka. Kako bismo dobili oblik koji želimo, plutonij smo stavljali u peći i zatim ga oblikovali za potrebe specifičnog oružja."
Patrick Etchart kaže da se neka zgrada može demontirati tek kada je potpuno dekontaminirana.
"Nedavno smo ubrzali proces uništenja južne strane zgrade i pomoglo je to što na tom prostoru nije bilo plutonija."
Proizvodnja oružja u Rocky Flatsu je stala 1989.godine. Projekt čišćenja je počeo 1995. godine i trebao bi biti gotov do 2010. godine. Dakle – punih petnaest godina! Troškovi ovog projekta iznose dva milijuna američkih dolara dnevno. Ministarstvo Energije i Kaiser-Hill, kompanija zadužena za izvedbu projekta, nadaju se završiti i prije vremena.
"Prema prvim procjenama projekt je trebao trajati 60 godina i koštati 37 milijardi američkih dolara. Mi smo uspjeli sniziti taj trošak na 6 do 7 milijardi i vjerojatno ćemo ga završiti 2006. godine."
U projekt je uključeno oko 4500 ljudi, uključujući fizičare, kemičare, inžinjere, graditelje, te medicinsko i osoblje sigurnosti. Tvornica u kojoj se za vrijeme hladnog rata proizvodio plutonij koji se koristio kao nuklearno gorivo postat će sklonište za divljač pod nadzorom američke Službe za ribe i divljač.
Skeptici su zabrinuti da ovaj prostor neće biti siguran za životinjski svijet. Na ovom prostoru obično se nalazilo više od 14 tona plutonija, od kojih je većina bila u tekućem stanju. Ta tekućina je potom procurila u zastarjele cijevi i možda čak i u zemlju. Još jedan problem je taj što u ovome pogonu nisu uvijek bile poštivane sigurnosne procedure. Arjun Makhijani, predsjednik Instituta za energiju i istraživanje okoliša u Takoma Parku u Marylandu kaže:
"U lipnju 1989. godine, FBI je upao u Rocky Flats pod sumnjom da su po noći palili nuklearni otpad. Bio je to velik skandal i slučaj još uvijek nije riješen."
Prošli mjesec radnici su našli peć za spaljivanje smeća pod zemljom, a mislilo se da je peć bila uništena. Ljudi koji su ju trebali uništiti samo su uklonili jedan dio peći i ostatak su zakopali pod zemlju. Arjun Makhijani kaže da su nuklearna katastrofa Černobila u Ukrajini 1986. godine i skandal u Rocky Flatsu potaknuli Ameriku da preispita svoju potrebu za velikim pogonima za proizvodnju nuklearnog oružja.
"No, kad su ljudi počeli postavljati pitanja, shvatili su da im te bombe zagadjuju okoliš, stvarajući ogromne količine otpada te da je u nekim slučajevima pogon namjerno radio eksperimente u kojima se ispuštala velika količina radioaktivnosti. Ljudi su shvatili i da je okoliš zagađivan i da su se odvijale opasne operacije, a sve pod okriljem nacionalne sigurnosti. Počeli su se pitati zašto uopće imamo pogone za proizvodnju nuklearnog oružja ako je hladni rat završio?"
Kako bi kontrolirao što se dogadja u nuklearnim pogonima pod okriljem Ministarstva energije, američki je Kongres 1988. godine nakon mnogobrojnih žalbi građana osnovao Odbor za sigurnost nuklearnih pogona. Pred kraj hladnog Rrata, Sjedinjene Države su imale veliki višak nuklearnog oružja, tako da su krajem 1980-tih godina počele zatvarati neke od najvećih pogona. Nakon zatvaranja Rocky Flatsa 1989. godine, Sjedinjene Države nisu bile u mogućnosti masovno proizvoditi nove dizajne jezgri za bombe. Proizvodnja postojećih dizajna i dalje se odvija u ostalim dijelovima SAD-a.