William Perry, bivši američki ministar obrane i posebni izaslanik za Sjevernu Koreju tijekom administracije predsjednika Clintona, procijenio je da se Sjedinjene Države i Sjeverna Koreja kreću smjerom koji će ih možda još ove godine dovesti do rata. William Perry izjavio je za Washington Post da administracija predsjednika Busha gubi kontrolu nad sjevernokorejskom nuklearnom krizom te da nuklearni program te zemlje predstavlja izravnu prijetnju američkim gradovima. O tome smo razgovarali s Michaelom O`Hanlonom, političkim stručnjakom iz institucije Brookings.
Glas Amerike: Gospodine O' Hanlon, slažete li se s ocjenom Williama Perrya da se krećemo ka ratu?
O'Hanlon: Mislim da je tako. Važno je naglasiti – za sve one koji ne poznaju stil gospodina Perrya – da je on vrlo oprezan pri svojem izboru riječi. On nije čovjek koji bi pretjeravao u izjavama, samo da privuče pozornost javnosti ili da ojača vlastiti položaj u nekoj raspravi. Ako on nešto kaže – za to postoji dobar razlog. Ne zaboravimo da je on jedan od najiskusnijih ljudi koji se bave tim pitanjem. Činjenice su zapravo vrlo jednostavne i vrlo zabrinjavajuće. Radi se o ekstremističkoj državi koja je već prijetila da će prodati nuklearni materijal, a sada je postigla napredak ka izradi potonjeg. Pred Sjedinjenim Državama ne postoji neka laka opcija kako bismo se riješili te prijetnje. Stoga mislim da je ovo daleko najteža kriza koju Sjedinjene Države danas imaju.
GA: Prije dva mjeseca, predsjednik Bush je rekao da neće tolerirati nuklearno oružje u Sjevernoj Koreji. Kakve su njegove opcije?
O'Hanlon: Postoje dva pristupa. Izgleda da gospodin Bush smatra da će povećanje pritiska na Sjevernu Koreju uroditi plodom. Specifično: njegova inicijativa o proliferaciji, kojom se pokušava zaustaviti izvoz, zatim pokušaj da se skreše krijumčarenje drogom, krivotvorenje i prodaja oružja – predsjednik Bush želi pridobiti i druge države na suradnju kako bismo zaustavili spomenute vrste trgovanja. Također pokušava uvjeriti Kinu, Južnu Koreju i Japan da smanje svoju gospodarsku razmjenu sa Sjevernom Korejom - dakle, radi se o ekonomskom pritisku koji bi – po gospodinu Bushu - doveo do toga da Sjeverna Koreja konačno promijeni mišljenje i odrekne se nuklearnog oružja. No, mislim da takav pristup neće uroditi plodom. Sjeverna Koreja želi pokazati da može odoljeti Sjedinjenim Državama – to je pitanje ponosa. A, smatraju da je upravo nuklearno oružje način da se to postigne. Stoga, želimo li uspjeti, mislim da moramo posegnuti za drugom, puno širom opcijom, jednom koja bi Sjevernoj Koreji pružila istinsku priliku da se reformira – dakle – ne samo u nuklearnom ili vojnom području, već i na gospodarskom planu i po pitanju ljudskih prava. Ako Sjeverna Koreja bude surađivala s Kinom i Južnom Korejom, Sjedinjenim Državama i Japanom, tada bismo mogli pružiti veliku gospodarsku pomoć, pružiti pomoć u izradi mirovnog sporazuma kao i sigurnosna jamstva i uspostaviti normalne diplomatske odnose. No, izgleda da gospodin Bush nema interesa za takvom opcijom – barem ne za sada.
GA: Sjeverna Koreja traži da sa Sjedinjenim Državama vodi bilateralne razgovore, dok Sjedinjene Države zahtjevaju multilateralne, u koje bi bili uključene i neke azijske zemlje. Što je moguće učiniti kako bi obje strane ispale zadovoljne?
O'Hanlon: Dobro pitanje! Mislim da možemo naći izlaz – Sjedinjene Države jesu u pravu kada traže multilateralne razgovore, budući da će jednog dana Kina igrati ulogu u gospodarstvu Sjeverne Koreje, a Južna će Koreja biti jedan od najvećih ulagača i tako dalje. Dakle – potreban je multilateralan pristup, no mislim da bi Sjedinjene Države to trebale razložiti Sjevernoj Koreji u bilateralnom kontekstu. Drugim riječima – počnimo bilateralno, kako bismo potom uključili i ostale čimbenike koji bi doprinjeli stabilnosti Korejskog poluotoka. Na taj način i Washington i Pjongjang mogu slaviti pobjedu.