Bostonski "Christian Science Monitor" piše da bi, kako izgleda, predsjednik Bush mogao na svjetskoj sceni stvoriti posve novi model za mirovne misije. Premda je u ranim danima administracije sadašnjeg predsjednika vojno mirovno posredovanje u svijetu bilo odbacivano kao uglavnom periferno pitanje za američku vojsku, nova zbivanja u Pentagonu daju naslutiti promjenu smjera. Naime, do prošlog tjedna planiralo se zatvoriti jedinu lokaciju američke vojske posvećenu studiju međunarodnog mirovnog posredovanja. No, kako piše bostonski list, prošli tjedan ta je odluka preokrenuta: ne samo što će Mirovni institut američkog vojnog koledža u Carlisleu, u Pennsylvaniji, ostati otvoren, on će, štoviše, početi primati i državljane drugih zemalja, voljne za sudjelovanje u multinacionalnim mirovnim misijama. S obzirom da dužnosnici administracije već govore o mogućnosti da se upravo na taj način riješi mirovna misija u Liberiji, "Christian Science Monitor" spekulira da u pozadini ovog predomišljanja stoje financijski troškovi mirovnih misija.
Kako je izvijestio ministar obrane Donald Rumsfeld, djelatnost Sjedinjenih Država u Iraku trenutno košta u prosjeku skoro četiri milijarde dolara mjesečno. Strane postrojbe - njih oko 20 tisuća iz Poljske i nekoliko srednjoameričkih država - koje će plaćati Sjedinjene Države, za trošak od 250 milijuna dolara godišnje donijet će značajne koristi: mnogi će američki vojnici biti vraćeni kući, što će smanjiti izdavanja za njihove ratne dodatke i druge troškove.
Ukratko, model mirovnih misija iz perspektive sadašnje američke administracije, kako piše "Christian Science Monitor", temeljio bi se na tome da bogate razvijene zemlje osigravaju okosnicu misije, a druge, -uglavnom zemlje u razvoju, zainteresirane za iznajmljivanje svojih vojnika kao izvor zarade za državu - pomažu ljudstvom. Ono što u tom modelu najviše upada u oči, piše Monitor, jest zaobilaženje Ujedinjenih Naroda i NATO saveza, međunarodnih organizacija koje su, u principu, preuzimale takve funkcije u prošlosti.
"New York Times" piše o jednoj posljedici velike neuposlenosti koja se pokazuje tek sada, kada se sezonski na tržište rada uključuju srednjoškolci, koji, tradicionalno, veći dio ljeta provode radeći. No, ovog ljeta, to neće biti tako - postotak onih koji su našli ljetne poslove najniži je u zadnjih 55 godina! Uzroka je mnogo: vlada je smanjila subvencije za zapošljavanje tinejđera, maloprodaja radije troši novce na starije, iskusne prodavače, koji su se našli bez posla, a, kao konkurencija su im se našli čak i studenti, koji, isto tako, ne mogu naći svoje tradicionalne ljetne poslove. Uglavnom, kako je prokomentirao jedan dužnosnik iz njujorške gradske uprave, 'zatvaramo vatrogasne postaje i otpuštamo i policajce. Kako možemo zaposliti tinejđera kada smo mu, možda, upravo otpustili oca?"