Linkovi

Je li došlo vrijeme za promjenu iranskog režima? (14/7/03) - 2003-07-13


Prije točno četiri godine iranske su vlasti zabranile teheranski dnevni list koji je zagovarao reforme. Uslijedile su studentske demonstracije, a ulični su neredi predstavljali najozbiljniji izazov iranskoj teokraciji otkako je uspostavljena islamska republika 1979.godine.

U srpnju 1999. godine militantne pristaše konzervativnih vjerskih krugova u Iranu napali su skup studenata Teheranskog sveučilišta koji su prosvjedovali protiv zabrane vodećeg lista umjerene orijentacije. Uslijedio je upad specijalne policije u studentske domove. Stotine su studenata uhićene, ali su se demonstracije brzo proširile zemljom. Nakon šest dana, režim je ugušio ustanak, ali ne i zahtjeve da se provede reforma.

Proteklih tjedana studenti su opet na ulicama, zahtjevajući demokratizaciju Irana. Je li došlo vrijeme za promjenu režima u Teheranu? –pitanje je koje smo postavili Siamacku Shojaiu, dekanu Ekonomskog fakulteta na sveučilištu Plattsburgh u New Yorku, te Mansouru Farhangu, povjesničaru diplomacije na Bennington Collegeu u Vermontu. Jesu li iranski studenti danas podjednako frustrirani kao i prije četiri godine – upitali smo profesora Farhanga.

“Imaju iste frustracije i zahtjeve kao i ranije, s tim što su sada još intenzivniji. Prije šest godina veliki je broj studenata i drugih Iranaca glasao za predsjednika Khatamija, očekujući da će on provesti temeljite reforme, u smislu građanskih prava, političkih sloboda, prava na udruživanje i slično. Šest godina kasnije ljudi su potpuno izgubili nadu u njegovu spremnost i sposobnost da provede reformu, tako da je danas frustriranost puno intenzivnija nego prije šest godina.”

Zbog toga ljudi danas žele totalnu promjenu režima, a ne više samo reformu – kaže profesor Farhang. S takvom se ocjenom suglasio i dekan Siamack Shojai sa Sveučilišta Plattsburgh.

“Potpuno se slažem s dr.Farhangom. Mislim da je gospodin Khatami stvorio iluziju o tome da je reformist, te su mnoge studentske i druge grupe imale velike nade da će reforma uspjeti. Sada su, međutim, frustrirani. Oni shvaćaju da je gospodin Khatami dio režima koji se ne može mijenjati, te je jedina nada ta da se cijeli režim promijeni.”

Iranski je narod svjestan da u inozemstvu – a posebno u Sjedinjenim Državama - uživa sve veću podršku, iako se Iranci potpuno oslanjaju na vlastite snage, ne očekujući ničiju značajniju pomoć iz svijeta- kaže gospodin Shojai. Reformska orijentacija iranskih studenata ja poznata. No što je sa stajaištima ostalih dijelova društva? – pitali smo profesora Farhanga.

“Prema službenim podacima, više od 20 posto ljudi je nezaposleno. Prosječna su primanja upola manja nego prije 35 godina. Koncentracija bogatstva i prihoda danas je izraženija nego ikada ranije. Ono što je najvažnije je to što su mladi Iranci – koji, ianče, čine većinu stanovništva – ostali bez nade u budućnost. Dakle, nezadovoljstvo je zbilja rasprostranjeno i osjeća se u svim dijelovima društva.”

U protekle tri-četiri godine vlada je povećala količinu novca u opticaju za 30 posto, što znači da tiska novac bez pokrića. Većina je ljudi uskraćena za osnovne potrepštine i ekonomska je situacija toliko teška da tisuće radnika ne primaju plaće već godinama – kaže gospodin Siamack Shojai i dodaje da se nezadovoljstvo osjeća u svim strukama, od nastavnika, do trgovaca, radnika i drugih. Profesor Farhang vjeruje da se u Iranu razvija demokratski pokret koji je sada u fazi organiziranja i stvaranja čelništva. Demokratski pokret – dodaje gospodin Farhang – mora sam sazrijevati, bez intervencije izvana, čime bi osigurao autentičnost i uspio zamijeniti diktatorsko - teokratski režim – demokratskim.

XS
SM
MD
LG