Los Angeles Times u današnjem broju donosi tekst o opasnostima od ispušnih plinova brodskih motora od kojih su u Sjedinjenim Državama od 1990. godine otrovane 482 osoba u 26 saveznih država. Za devedeset i četiri osobe od ovog broja to je bilo fatalno, dok je sedamdeset i sedam osoba izgubilo svijest. Međutim, stručnjaci vjeruju da je broj znatno veći jer se sve žrtve utapanja ne testiraju pri obdukciji na ugljični monoksid. I dok sve više ljudi u ove vruće dane uživa u sportovima i aktivnostima na vodi, nove studije pokazuju da se iza mnogih misterioznih pogibija i utapanja krije ugljični monoksid iz brodskih i generatorskih motora. Taj plin nema boje, okusa ni mirisa, a jednom kad uđe u krvotok brzo oduzme kisik iz tijela – piše Los Angeles Times – podsjećajući da su rani simptomi glavobolja, mučnina, vrtoglavica i da ih je lako pobrkati s toplotnim udarima.
Najtiražniji američki list USA Today piše o Dr. Stevenu Hatfillu koji je i nakon što se našao pod istragom za napade bedrenicom 2001. godine, i dalje predavao osoblju Pentagona koje se pripremalo za traganje za kemijskim i biološkim oružjima. Dužnosnici američke Vojne obavještajne službe su priopćili da je dr. Hatfill za njih radio kao uposlenik jedne vanjske tvrtke koja je po ugovoru radila s Ministarstvom obrane. Glasnogovornik Pentagona je izjavio da bi u tom trenutku bilo "pogrešno izgubiti ga, jer je trebalo završiti obuku, a on je bio stručnjak". Nakon što je povedena istraga u ožujku 2002. godine, ovaj znanstvenik je izgubio svoj posao u Vojnom biotehnološkom laboratoriju i pristup povjerljivim materijalima. Protiv Stevena Hatfilla – podsjeća USA Today - nije podignuta optužnica, ali ga je ministar pravosuđa John Aschroft proglasio "osobom od interesa" u ovoj istrazi i kao takav nalazi se praktički dvadeset i četiri sata pod prismotrom agenata Središnjeg istražnog ureda FBI-ja.
Praznički Washington Post na naslovnici donosi tekst o jednom prilično neuobičajenom turističkom odmaralištu u blizini Cancuna u Meksiku. Riječ je o odmaralištu Freedom Paradise za debele osobe. Odmaralište ima 112 soba, a temelji se na ideji da ljudi širom svijeta postaju sve teži, a turistička industrija na toj činjenici ne uspijeva ništa zaraditi. Osnovna postavka – piše Post – temelji se na tome da se deblje osobe okupe u jednom hotelu, da im se servira dostatna količina dobre hrane i da im se omogući odlazak na plažu gdje se neće osjećati neprikladno i kao da se moraju natjecati s glumcima i fotomodelima vitka stasa. Prvo što posjetitelj vidi kad dođe u odmaralište jest dućan u kojem se prodaje roba u ekstra veličinama, među njima i majica velika kao stolnjak. Drugo što će gost primijetiti jesu brojni frižideri sa sladoledima i obilni štandovi s različitim vrstama hrane, tj. većina onoga što zabranjuje zdrava prehrana – piše Washington Post i navodi riječi jedne žene s Floride koja, po vlastitom priznanju, deset godina nije išla na plažu sa svojih oko 150 kilograma, bojeći se da će joj se rugati. Ovdje, kaže, u Freedom Paradiseu, nitko ni ne zamijećuje njene kilograme.