Nedavno izbijanje bolesti takozvanih "majmunskih boginja" na američkom Srednjem Zapadu, koju su prenijeli prerijski svizci, držani kao kućni ljubimci, ponovno je usmjerila pažnju ovdašnje javnosti na posjedovanje egzotičnih životinja kao kućnih ljubimaca.
Psi, mačke, i papige uobičajeni su kućni ljubimci. Malo rjeđi u kategoriji mezimaca, ali ipak iz skupine domaćih životinja, su konji i svinje. Prerijski svizci, međutim, divlje su životinje. Upravo zato posljednjih se tjedana vodi glasna rasprava treba li dozvoliti držanje divljih životinja kao kućnih ljubimaca. Tih divljih životinja, naime, ima mnogo i svakojake su.
Recimo, Lance Mitchell, frizer iz Washingtona, uživa u svoja dva pitona, jednometarskom Georgieju i trometarskom Bertu, te dvometarskoj boi constrictor, Meduzi. Kaže da zmije zahtijevaju mnogo više brige nego psi ili mačke. Tu su specijalne grijalice koje ove hladnokrvne reptile održavaju toplima. Morao ih je isto tako uvježbati da hranu uzimaju samo iz jednog kaveza, kako ne bi kućne mačke doživjele kao obrok. Isto tako, Lance Mitchell za svoje tri ljubimice hvata i ubija štakore, jer ne želi da ih živi štakori možda ozlijede. Uzevši u obzir da će njegove zmije živjeti 25-30 godina, kako kaže, to zahtijeva vrlo odgovornog i predanog vlasnika.
Posjedovanje neobičnih i potencijalno vrlo opasnih mezimaca navodi sve veći broj američkih gradova da poimenično zabranjuju držanje određenih divljih životinja - primjerice, puma i vukova. Najnovije izbijanje "majmunskih boginja" dovelo je do zabrane prodaje i držanja prerijskih svizaca kao kućnih ljubimaca. Sve takve odluke, međutim, imaju i svoje pristaše i protivnike.
Pristaše tvrde da, osim neprirodnog načina života za divlje životinje, treba misliti i javnu sigurnost. Protivnici zabrana, pak, kažu da kada bi se mislilo samo tako čovječanstvo nikada ne bi imalo ni domaće životinje, jer su i one prvotno bile divlje, a tek nakon hvatanja i držanja u zarobljeništvu, domesticirane.