New York Times na naslovnici donosi tekst o tome kako se prihod najbogatijih u Sjedinjenim Državama prema najnovijim podacima još više povećao. Najbogatijih 400 poreznih obveznika u zemlji ukupno je imalo 1 posto prihoda u 2000. godini, što je gotovo dvostruko negoli prije osam godina. Prema podacima Savezne porezne uprave, prosječni prihod četiristo njabogatijih poreskih obveznika u Sjedinjenim Državama iznosio je 174 milijuna dolara iste godine. Da biste ušli na spomenuti popis 2000. trebali ste zaraditi najamanje 86 milijuna i 800 tisuća dolara. Kako piše New York Times, iako je ovo zadnja godina za koju postoje službeni podaci, Savezna poreska uprva ukazuje na to da je prihod od tada samo i dalje rastao - bilo od dividenti, kamata i drugih načina, iako su vrijednosti dionica na burzama rapidno padale.
Bostonski Christian Science Monitor na izvjestan način također piše o bogatima, odnosno o pomoći stranim zemljama koju bogate zemlje mogu koristiti u političkom uvjeravanju sa siromšanima. Bogate zemlje daju pomoć siromašnima obično sa svrhom da se ispune određeni humanitarni uvjeti i ubrza gospodarski razvoj, barem u teoriji – piše Monitor. U stvarnosti kad Sjedinjene Države, Japan ili europske zemlje daju pomoć nekoj zemlji obično iza toga stoji prilično snažna politička ili sigurnosna motivacija. Najistaknutiji primjer za to je – navodi ovaj bostonski list - pomoć Izraelu i Egiptu kao nagrada za postizanje mirovnog sporazuma 1979. godine. U danas objavljenom napisu također se navodi da vrlo često zemlje koje glasuju u Ujedinjenim narodima "kao prijatelji" Japana i Sjedinjenih Država mogu očekivati dodatnu ekonomsku pomoć. A ono što je posebno interesanto jest da zemlje bivše kolonije mogu od svojih nekdašnjih kolonizatora očekivati dvostruko više pomoći u odnosu na druge zemlje trećeg svijeta koje nisu bile kolonije – piše Christian Science Monitor.