Belgija je opet izmijenila neke odredbe spornog “zakona o genocidu”: domaće pravosuđe može, po najnovijem, procesuirati samo slučajeve gdje su Belgijanci ili počinitelji ili žrtve zločina. Izvještava Lada Stipić – Niseteo.
Priča o belgijskom «zakonu o genocidu» još nije završena. Tema zakona koji omogućuje procesuiranje odgovornosti ne-Belgijanaca za ratne zločine počinjene van zemlje obilježila je formiranje vladajuće, «ljubičaste» koalicije liberala i socijaldemokrata. Američki pritisci da Belgija odustane od ovog zakona «univerzalne nadležnosti» ostvarili su se kroz traženje da se u novu vladu ne izaberu stari ministri vanjskih poslova i obrane i prijetnja selidbe NATO-vog bruxelleskog glavnog sjedišta u drugu zemlju također su utjecali na sudbinu zakona.
Ne želeći «s vodom proliti i dijete», odnosno namjeravajući spasiti vrijedan zakon koji je uspješno presudio odgovornost četvorice građana Ruande za genocid, ali se sudario s principima «realpolitike» već u slučaju odgovornosti sadašnjeg izraelskog premijera za masakr palestinskih izbjeglica u Libanonu i pogotovo tužbom skupine Iračana protiv visokih američkih dužnosnika, Belgijanci su opet korigirali neke njegove odredbe.
U podijeljenoj javnosti čula su se različita mišljenja, neke su stranke htjele žrtvovati zakon kako bi izgladile veze s Washingtonom, druge pak spasiti propis kao često jedino pravno sredstvo zaštite žrtava. Podsjećanja radi, begijskom su pravosuđu stigle tužbe i protiv Fidela Castra, ministara režima u Kongu ili čileanskog diktatora generala Pinocheta a Izraelu nije zasmetala tužba izraelske obitelji protiv Jasera Arafata.
Od zakona su po najnovijem izuzeti, dakle imuni, svi međunarodni dužnosnici koji ili rade u Bruxellesu ili su u gradu poslovno. Nadalje, zakon će se primjenjivati samo u situacijama kada su ili počinitelji ili žrtve državljani Kraljevine Belgije.