Sljedeći mjesec Italija preuzima rotirajuće predsjedništvo Europske unije. Time će premijer Silvio Berlusconi – kojeg se optužuje za veze s mafijom, krivokletstvo, podmićivanje, izbjegavanje poreza i druge prekršaje - postati jedan od čelnih europskih političara.
Talijanski rap glazbenik Jovanotti pjeva o Petom svijetu, onom koji je otvoreniji i pošteniji od ovog u kojem živimo. Njegova publika su uglavnom mladi kojima je dosta korupcije na svim razinama talijanskog društvenog i političkog života.
Međutim, Emilio Viano, profesor prava i sociologije na Sveučilištu American ovdje u Washingtonu, ovako opisuje situaciju u Italiji: "Dakle, ljudi podmite vratara da bi se susreli s nekim dužnosnikom. Podmite dužnosnika da bi dobili vozačku dozvolu – brže ili u slučaju da ne mogu položiti vozački ispit. Organizirani kriminal je toliko prožeo život zemlje, konkretno u politici i kontrolira toliko aspekata života u Italiji da je vrlo, vrlo teško biti u javnom životu ili u biznisu na bilo koji znakovit način a ne imati – svjesno ili nesvjesno - neke kontakte s organiziranim kriminalom".
Godine 2001. po drugi put od 1994. konzervativna vlada na čelu s medijskim tajkunom Silvijom Berlusconijem došla je na vlast. Nakon što je prvi put izabran 1994. godine, bio je ubrzo primoran na podnošenje ostavke zbog navoda da je odgovoran za podmićivanje i da ima veze s mafijom. Ironično je to da je pokret protiv korupcije u talijanskoj vladi doveo najbogatijeg talijanskog poslovnog čovjeka na vlast.
Godine 1992. skupina državnih odvjetnika počela je agresivnu kampanju protiv korupcije poznatu po imenu Mani Pulite, odnosno "čiste ruke". Mnogi ugledni stranački i vladini političari završili su u zatvoru. Politički potres koji je uslijedio uništio je tradicionalne stranke kao što su bili demo-kršćani ili socijalisti. Iz tih ruševina pojavio se Silvio Berlusconi kao potencijalno snažan karizmatski čelnik. Njegova relativno mala stranka Forza Italia (Naprijed Italija) stvorila je koaliciju s neofašistima i nekim drugim radikalnim strankama i pobijedila na izborima 1994. On je iskoristio svoje privatne medije kao moćno oruđe za promicanje svog imagea kao uspješnog čovjeka koji je sve stvorio sam, što se dopalo talijanskim biračima.
Talijanski biznisman Antonio Guizetti, koji živi ovdje u Washingtonu, kaže da je gospodin Berlusconi imao pravu poruku u pravo vrijeme: "Berlusconi nije tradicionalni političar koji šalje ideološke poruke, ili se osvrće na ideološki sustav. On je uspio prenijeti svoj model uspješnog poslovnog čovjeka u politiku."
Silvio Berlusconi u biznisu je od svoje dvadeset i pete godine, a prvo bogatstvo stekao je kao građevinski poduzetnik. Tijekom sedamdesetih stvorio je dvanaestu po veličini medijsku kompaniju u svijetu s televizijskim postajama koje nude cijeli spektar različitih programa. U vrijeme kad je ušao u politiku već je bio među dvadeset najbogatijih ljudi svijeta te najbogatiji čovjek u Italiji.
Profesor Viano kaže da je Berlusconi koristio novac kako bi oblikovao zakone koji bi išli u prilog njegovih poslovnih pothvata i isto tako da bi izbjegao optužbe koje su se protiv njega gomilale. "On je zapravo optužen za veze s organiziranim kriminalom u mnogim aspektima, konkretno u vezi sa svojim komunikacijskim carstvom, što je nešto što ga prati tijekom cijelog njegovog političkog života. Optužbe protiv njega uključuju sukob interesa, dominacija radio valovima, tj. mogućnost stvaranja javnog mnijenja kroz masovne medije i manipuliranje vijestima. Optužen je za svoje privatne postupke, kao i za one koje je činio kao premijer i, naravno, veze s organiziranim kriminalom kako bi proširio svoje medijskom carstvo," kaže profesor Viano.
Kad je Berlusconi postao premijer, preuzeo je i kontrolu nad državnom televizijom RAI i njena tri kanala, a kupio je i nekoliko većih listova. Nedavno ga se optužilo da je inscenirao ostavku glavnog urednika lista Corriere della Sera, najčitanijeg i najneovisnijeg talijanskog dnevnika. Time je talijanski premijer ostvario sveobuhvatnu medijsku kontrolu. Neki promatrači primjećuju da bi slični slučajevi u nekim istočnoeuropskim zemljama automatski isključili te zemlje kao kandidate za članstvo u Europskoj uniji, a Italija kojoj se na čelu nalazi gospodin Berlusconi sljedećeg mjeseca preuzima čelništvo ove organizacije. Stephen Ritcher glavni je i odgovorni urednik međunarodnog online časopisa "Globalist".
"To je uistinu tragedija, i to ne samo za Italiju već i za cijelu Europu, jer sad ćemo imati talijanskog predsjednika Europske unije na šest mjeseci kojeg bi – kad bismo se ponašali dosljedno - zapravo zadržavali na granicama, jer se vode različiti postupci protiv njega. A to nije image koji Europa želi predočiti o sebi. To nas čini da izgledamo kao neka kombinacija Nigerije, Zimbabvea i Angole," kaže gospodin Ritcher.
Prošli tjedan Silvio Berlusconi trebao se pojaviti pred sudom u Milanu da odgovori na optužbe za korupciju. Nije se pojavio jer je imao na rasporedu turneju po Srednjem istoku kako bi - po vlastitim riječima – pospješio mirovnu incijativu Washingtona.
U međuvremenu, njegovi saveznici u Parlamentu po ubrzanoj proceduri pokušavaju progurati zakonski prijedlog kojim bi se dao imunitet visokim vladinim dužnosnicima, a koji bi sačuvao gospodina Berlusconija od kaznenog progona do kraja njegova mandata 2006. godine. Imajući to u vidu, mladi Talijani sanjajući o 'Petom svijetu' možda će morati prihvatiti stvarnost u kojoj žive, kao što su to učinili i njihovi roditelji prije njih.