Američki tisak s velikom pozornošću prati najnoviji val "potteromanije", izazvane sinoćnjim objavljivanjem petog romana o Harryju Potteru. Ima naravno i onih koji su se uspjeli "odhrvati" čarima malog čarobnjaka, odnosno književnom umijeću spisateljice J.K. Rawling.
Iako književnim kritičarima, koji svoje osvrte objavljuju u američkim listovima, nisu još bili na raspolaganju primjerci romana Harry Potter i Velered Feniksa, književni kritičar dnevnika Kansas City Stara, John Eberhart, nekako se domogao knjige i evo prvih impresija. Nisu baš najbolje!
"J.K. Rawling nije se uspjela oduprijeti 'sindromu Stephena Kinga'. Samo da je što više riječi, što više pridjeva, što više priloga... Što duža knjiga to bolje!" - ponešto sarkastično primjećuje ovaj američki kritičar.
John Eberhart smatra da je zaplet romana "odveć zakučast i da jednostavno umara. Većina junaka ne sazrijeva, već samo stari. Lokacije gdje se radnja zbiva jedva se naziru."
Uglavnom, tvrdi ovaj kritčar, autorici je potreban dobar urednik, koji će njezine tekstove skratiti, učiniti ih konciznijima i dinamičnijima. "Izbacite kojih 300 stranica, i čitatelji će biti koncentriraniji na radnju" - savjetuje novinar Kansas City Stara.
Zašto kritizirati kad su romani o Harryju Potteru takav planetarni hit? Uz to, klinci konačno zaista vole neku knjigu?
John Eberhart smatra da, bez obzira za koga pisao, autor čitateljima treba ponuditi "vlastito književno umijeće i - konciznost." "Djeca zaslužuju pomno napisane knjige, jer su poput spužvi. Absorbirat će sve što im se ponudi. Zbog čega im davati nešto što je tek mediokritetska književnost, a očekivati da će kad odrastu postati rafinirani ljubitelji umjetnosti?" - pita se John Eberhart.