Danas, 20. lipnja, je Svjetski dan izbjeglica. Povjerenstvo Ujedinjenih naroda za izbjeglice, UNHCR, širom svijeta vodi brigu o oko 12 milijuna koji su bili prisiljeni napustiti vlastitu zemlju ili zbog rata ili pak zbog proganjanja različite vrste. Međutim, u svijetu ima i oko 25 milijuna raseljenih osoba. Radi se o kategoriji koja je slična izbjeglištvu, ali raseljene osobe su utočište našle ne u inozemstvu, već u nekom drugom kraju vlastite zemlje. Zbog toga, do raseljenih osoba, odnosno prognanika, međunarodna pomoć često ne dolazi.
Priroda rata se u posljednjih pedesetak godina prilično promijenila. Veliki međunarodni sukobi, poput dva svjetska rata, ustupili su mjesto manjim, lokalnim, često građanskim ratovima. Civilno stanovništvo u takvim sukobima često najviše strada. Zbog toga je izbjeglica sve više i više. Naizgled, nema velike razlike između izbjeglica, koje se nalaze u stranoj zemlji, i raseljenih osoba, koje su postale beskućnici u vlastitoj domovini. Uzroci njihova bijega isti su. Međutim, kako kaže Rupert Colville, glasnogovornik UNHCR-a, u pravnom smislu, razlika je ogromna:
"Prelaskom državne granice, izbjeglica potpada pod međunarodni pravni poredak zaštite, koji na izvjestan način zamjenjuje vlast određene države. Jer, činjenica je da vas – ako ste izbjeglica – ne štite vaša policija ili vaši sudovi. Ako se pak još uvijek nalazite u vlastitoj zemlji, kao raseljena osoba, međunarodni poredak zaštite izbjeglica u vašem slučaju ne važi.
Raseljeni - 'zaboravljena kategorija'
Jan de Wilde je jedan od čelnika Međunarodne organizacije za migracije. On kaže da je raseljenim osobama posebno teško pomoći prije svega zbog toga što tu problematiku ne riješava niti jedna međunarodna organizacija. “Na izvjestan način, radi se o ‘zaboravljenoj’ kategoriji ljudi” – kaže gospodin de Wilde. Raseljeni su najčešće žrtve građanskog rata, a u pravilu niti jedna od sukobljenih strana ne želi “miješanje” iz vana.
"Kad problem stvarno postane kritičan, međunarodna zajednica počinje posvećivati određenu pozornost, i onda se postigne nekakav aranžman kojem je cilj pomoći tim ljudima. Međutim, ne postoji institucionalna razina na kojoj bi se procjenjivale potrebe tih ljudi, te se pomagalo na organiziran način" - kaže Jan de Wilde.
Rad tridesetak organizacija koordinira 9 službenika
Međunarodna pomoć raseljenim osobama zbog toga je vrlo improvizirana. Ujedinjeni narodi u nekim krizama zadužuju Svjetski program za hranu ili UNICEF, Fond za pomoć djeci. Prije dvije godine, svjetska je organizacija osnovala Ured za koordinaciju humanitarnih projekata, koji se bavi upravo problematikom raseljenih osoba i prognanika.
No, u tom uredu radi tek devet djelatnika. Mark Vincent, savjetnik u tom tijelu, kaže da je vrlo teško koordinirati rad tridesetak međunarodnih i nevladinih organizacija koje pomažu raseljenim osobama. Također, ovaj ured nastoji organizirati pomoć za raseljene u više od pedeset zemalja. Kako se ne može pomoći svima, moraju se postaviti neki prioriteti. Ove je godine u središtu pozornosti humanitarna kriza u Demokratskoj republici Kongo – kaže Marc Vincent.
"Prevencija sukoba također ima važnu ulogu. Surađujemo s lokalnim humanitarnim organizacijama, nastojim spriječiti samo nastajanje raseljene populacije. Želja nam je da konkretne zemlje same stvore planove za siguran, i naravno dragovoljan, povratak."
Glasnogovornik UNHCR-a Rupert Colville kaže da su prema međunarodnom pravu države obavezne prihvatiti izbjeglice te se za njih brinuti. Briga za raseljene osobe - koje se ne nalaze u inozemstvu, već u vlastitoj zemlji – teže se ostvaruje, jer potpada pod unutrašnje zakone zemlje. Zbog toga, u doglednoj budućnosti, međunarodna briga za raseljene osobe “kaskat” će u odnosu na brigu koja se posvećuje izbjeglicama.
