Iz jutrošnjih izdanja američkih novina izdvajamo članak redovitog komentatora "New York Timesa", Thomasa Friedmana, u kojemu američki čitatelji mogu vidjeti i jednu sliku Iraka, kakva obično promiče u agencijskim vijestima.
Kao prvo, piše Friedman, ovih je dana osmero iračkih mentalno hendikepiranih sportaša otišlo na Specijalnu olimpijadu, koja počinje ovog tjedna u Irskoj. Ono što čini taj događaj toliko značajnim za novi Irak je činjenica da je Saddamov stariji i zloglasniji sin Uday bio predsjednik iračkog olimpijskog odbora, te, kao takav, bio poznat po torturi kojoj je podvrgavao iračke sportaše koji se nisu pokazali u najboljem svjetlu na olimpijskim natjecanjima. Na Specijalnoj olimpijadi, svatko je sjajan i svatko je pobjednik već i zbog truda koji je uložio. Ranije, mentalitet koji je vladajući režim nametnuo narodu bio je toliko drugačiji da spomenuti motto Specijalne olimpijade nikome ne bi ni pao na pamet, piše Thomas Friedman.
Što se tiče svakidašnjeg života, nastavlja on, kao svjedok iz prve ruke, život se ozbiljno vraća na ulice Bagdada - restorani i trgovine ponovno su otvorili svoja vrata, struje ima oko 18 sati svakog dana, redovi za benzin, - još prije četiri tjedna dugi i po dva kilometra -, sada su nestali, sigurnost je bolja, škole redovno rade, a novine se doslovce danomice umnažaju u atmosferi slobode govora. Istom se brzinom stvaraju i političke stranke.
I regionalne vijesti su, piše Thomas Friedman, kad se sve zbroji, ustvari pozitivne. Studentski prosvjedi u Iranu, korak-po-korak napredak ka miru između Izraela i Palestinaca, bujanje slobodarskih misli unutar Saudijske Arabije, jučerašnji patrlamentarni izbori u Jordanu - sve su to trendovi koji su dobili na zamahu padom Saddamovog režima.
Na negativnoj strani, međutim, upozorava ovaj kolumnist "New York Timesa", stoje dva ogromna neriješena pitanja: prvo je da rat još nije gotov, a drugo je pitanje iračke prijelazne vlade. Pristaše Saddama Husseina, piše Friedman, organiziraju se pod nazivom "Stranka povratka" i oglašavaju širom Iraka da se Saddam vraća, a, kad se vrati, odrezat će jezike svima koji podržavaju Ameriku. Upravo zato, ističe komentator "New York Timesa", sada je mnogo važnije i hitnije naći i uhvatiti Saddama Husseina nego njegove nuklearne glave, i to, ako treba - ne 'dead or alive', već 'dead or dead'!