U američkoj javnosti dosta se pažnje pridaje neskrivenim vjerskim metaforama u govorima predsjednika Busha. Ekipu predsjednikovih pisaca govora, uostalom, predvodi Michael Gerson, evangelički kršćanin, što uopće nije slučajno. Predsjednik Bush nimalo ne krije vlastita duboka vjerska uvjerenja, kao niti ulogu koju ona igraju u njegovim administrativnim i političkim odlukama. Za neke Amerikance, takva neskrivena integracija vjere i politike je osvježavajuća strana politike; za druge, to je razlog za zabrinutost.
Ponekad je vjerski ton u govorima predsjednika Busha potpuno nedvosmislen, kao u slučaju govora koji je održao na dan tragedije svemirskog raketoplana Columbia. U drugim slučajevima, utjecaj njegovog vlastitog vjerskog uvjerenja izražava se krajnje suptilno, često u frazama razumljivim samo pripadnicima evangelističke kršćanske zajednice. George Bush nije prvi predsjednik koji u obraćanju američkoj javnosti naglašava vjeru; prvenstvo u tom smislu pripada prvom američkom predsjedniku, Georgeu Washingtonu, koji je, na kraju svog mandata, 1796, američkom narodu izjavio: "Od svih osobina i navika koje vode k političkom prosperitetu, vjera i moral su podrške bez kojih se to ne može postići."
No, neki ljudi vjeruju da se partnerstvo između vjere i politike, koje prožima današnju američku kulturu, razlikuje od onoga o kojemu je govorio George Washington, i to na uštrb i vjere i državništva. Welton Gaddy baptistički je svećenik i predsjednik Međuvjerskog Saveza, organizacije koja predstavlja više od pedeset vjerskih tradicija diljem Sjedinjenih Država. Velečasni Gaddy kaže da problem u sadašnjem partnerstvu vjere i polotike proističe iz toga što je politika postala lakmus test za vjeru.
"Postoje ljudi, u ovoj zemlji, koji vrednuju autentičnost nečijeg vjerskog iskustva političkim stavovima koje ta osoba iskazuje. To uništava jedinstvenu prirodu religije, integritet vjere, i zamućuje pitanja koja stoje između vjere i politike," kaže gospodin Gaddy.
Velečasni Gaddy kaže da je kod nekoliko političkih pitanja taj trend potpuno očigledan, i to ne samo kod onih gdje bi to bilo logično, poput pitanja pobačaja i smrtne kazne. I socijalna skrb, reforma obrazovanja, te, najnovije, rat u Iraku, našli su se omotani u rječnik vjere, kaže on. Međutim, razlog tome leži u činjenici da su i politički čelnici, koji se bave tim pitanjima, i sami jaki vjernici, smatra Richard Land, predsjednik Odbora za etiku i vjerske slobode Konvencije južnjačkih baptista. On smatra da su neke od najrevolucionarnijih, - i najneophodnijih! -, pravnih i kulturoloških reformi u američkoj povijesti bile postignute upravo zato što ih se doživljavalo kao pitanja vjere.
"Drago mi je da je dr. King miješao religiju s politikom. Svako veliko društveno zlo u povijesti naše zemlje koje je bilo ispravljeno, bilo je ispravljeno upravo zato što su ljudi jakih vjerskih uvjerenja svoja uvjerenja javno istaknuli i rekli: 'Vjerujemo da je to nemoralno i krivo. Vjerujemo da takvu politiku treba promijeniti.' Tako je bilo u slučaju abolicionista; tako je bilo u slučaju pokreta za prava radnika; tako je bilo u slučaju pokreta za građanska prava," kaže Richard Land.
Međutim, vrsta partnerstva između religije i politike kakvu je šezdesetih godina kultivirao Martin Luther King nije ono što se događa danas, smatra Welton Gaddy, iz Međuvjerskog Saveza. Tijekom pokreta za građanska prava, kaže velečasni Gaddy, vjera je utjecala na politiku, a ne obratno. Danas, kaže on, religija nije vezana uz moralne imperative, nego političke platforme Republikanaca, te, u manjoj mjeri, i Demokrata. A to je vjeru pretvorilo u tek nešto malo više od retoričkog oruđa.
"Daleko sam od toga da želim da uopće nema religije u politici. Dapače, ja ju tamo i želim. Ali, mi moramo međusobno komunicirati u skladu s temeljnim vrijednostima naših vjerskih tradicija i dopustiti tim vrijednostima da se očituju na našoj politici i našoj političkoj retorici, a ne obratno," kaže velečasni Gaddy.
Welton Gaddy smatra da pripadanje nekoj određenoj vjerskoj denominaciji treba biti odvojeno i različito od članstva u političkoj stranci. Brine ga da je danas ta linija razdvajanja postala prilično zamućena, posebice u slučaju evangeličkih kršćana koji su platformu Republikanske stranke prigrlili kao načelo vjere. Richard Land, iz Konvencije južnjačkih baptista, pak, ustraje da, - s obzirom da elementi platformi obiju glavnih stranki i jesu vjerske prirode -, ta linija razdvajanja nikada niti nije postojala.