Pro-demokratski studentski prosvjedi u Iranu, koji traju već gotovo tjedan dana, privukli su pozornost administracije predsjednika Busha i Kongresa. Međutim, sada se postavlja pitanje – mogu li Sjedinjene Države učiniti nešto da bi potaknule političke reforme u zemlji u kojoj mnogi žele bliskije veze sa Zapadom, ali njeno čelništvo još uvijek smatra Washington neprijateljem.
Iranski studenti koji već tjedan dana prosvjeduju traže ukidanje organičenja na mnoge oblike izražavanja, političke i druge, koji su uvedeni tijekom preko dvadeset godina vladavine vjerskih tvrdolinijaša. U zemlji, u kojoj je većina stanovništva mlađa od 30 godina, studenti i analitičari kažu da su mnogi pripadnici srednje klase, koji ih tiho podržavaju, obeshrabreni zbog sporog tempa reformi, te da žele veću slobodu.
Demonstracije u Teheranu privukle su pažnju predsjednika Busha, koji ih je neizravno podržao. "Iranci počinju izražavati želju za slobodnim Iranom. Mislim da je to pozitivno," izjavio je predsjednik.
Članovi Kongresa također žele potaknuti reforme u Iranu. U kongresnu proceduru uveden je zakonski prijedlog o izdvajanju sredstava za intenziviranje emitiranja pro-demokratskog radijskog programa u Iran. Međutim, i u Iranu i u Sjedinjenim Državama ima mnogo onih koji strahuju da bi svaki američki potez, koji bi bio doživljen kao uplitanje u unutarnje poslove Teherana, mogao imati negativne posljedice. Iranska je vlada već optužila Washington za uplitanje.
Predsjedatelj senatskog Odbora za vanjsku politiku Richard Lugar spada među one koji podržavaju reforme u Iranu, ali oprezno. "Ne znam kako je započeo demokratski proces koji se upravo događa u Iranu, gdje studenti preuzimaju incijativu. No, mislim da taj proces moraju provesti sami Iranci i da im mi u tome možemo pomoći," kazao je senator Lugar.
Iranci možda žele više slobode, ali ne pod cijenu američkog angažiranja – upozorava Amin Sabooni, izvršni urednik teheranskog dnevnika na engleskom jeziku "Iran Daily".
"Želimo sami rješavati svoje probleme. Mislimo da smo za to dovoljno zreli. Svjesni smo svojih problema i moramo ih moći riješiti," ističe gospodin Sabooni.
Gary Sick, koji je bio dužnosnik Bijele kuće u administraciji predsjednika Cartera, za vrijeme iranske revolucije 1979, upozorava da bi poruke poput nedavne predsjednikove izjave i programa koji Iranci u egzilu emitiraju u Iran iz Los Angelesa, mogli u Iranu probuditi lažne nade da će Sjedinjene Države doći u pomoć pro-demokratskim aktivistima, ako vlada protiv njih poduzme oštre mjere.
"Mislim da je za Sjedinjene Države opasno da stvaraju dojam da će doći u pomoć Irancima i riješiti njihove probleme. Ukoliko situacija doista eskalira i vlasti počnu napadati pro-demokratske aktiviste, zatvarati ih i gušiti njihov pokret, što je vrlo moguće, oni će se upitati: "A gdje su Sjedinjene Države?". Mislim da u takvom slučaju niti Washington, niti emigranti u Los Angelesu ne bi bili spremni na intervenciju, kaže gospodin Sick.
Iran dijeli granicu s Irakom i Afganistanom – zemljama čije su režime srušili Amerikanci. Administracija predsjednika Busha nije za sada zaprijetila da će upotrijebiti silu protiv vlade u Teheranu, koju optužuje da tajno pokušava razviti nuklearno oružje, te da podržava teroriste. No, Washington ipak izražava moralnu podršku za iranske pro-demokratske reformatore, koji, kako je rekao glasnogovornik administracije, samo žele uvesti svoju zemlju u moderni svijet