Američke snage intenziviraju zapljenu nezakonitog oružja, nakon što je istekao rok u kojem su se Iračani trebali dobrovoljno razoružati. Američki vojni dužnosnici priopćili su da je uspješno okončana jednotjedna operacija "Peninsula Strike", u okviru koje su američke snage tragale za zabranjenim oružjem i preostalim lojalistima Sadama Husseina sjeverno i sjeveroistočno od Bagdada. U toj je operaciji, kako je javljeno, ubijeno oko stotinu Iračana. Naša novinarka posjetila je neka od mjesta obuhvaćenih operacijom Peninsula Strike.
Američka oklopna vozila postala su uobičajeni prizor u selu Abajur, oko 60 kilometara sjeverno od Bagdada. Skupina muškaraca stoji uz cestu i gleda ih kako prolaze. Međutim, nekoliko dana ranije, slična američka ophodnja napadnuta je iz zasjede. Američki su vojnici uzvratili vatru i pozvali pojačanja. Stanovnici obližnjeg zaselka Ughab sjećaju se sličnog incidenta. Kako kažu, Amerikanci su tom prilikom ubili sedam ljudi, od kojih su petorica bili nedužni promatrači, seljaci koji su željeli zaštititi svoju stoku od metaka.
Hamid Said Attiaa opisuje kako su američke snage slijedile one koji su ih napali. Američki su vojnici otvorili vatru i pri tome ubili dvojicu napadača, ali i petoricu Hamidovih rođaka, koji nisu imali ništa sa zasjedom. Slični incidenti izazivaju zgražanje kod lokalnog stanovništva. Hamid Said Atiaa kaže da su tamošnja plemena dobrodošlicom dočekala Amerikanci, jer su ih oslobodili Sadama Huseina. No, ta se bi se dobrodošlica, kako kaže, mogla brzo istrošiti. Ukoliko Amerikanci nastave pucati na nedužne i tretirati lokalno stanovništvo kao što je to činio Sadam, počet će ih doživljavati kao okupatore – ističe naš sugovornik. Za sada bi barem, kaže, Amerikanci mogli isplaćivati odštete obiteljima ubijenih. Područje sjeverno i sjeveroistočno od Bagdada smatra se uporištem preostalih elemenata svrgnutog Sadamovog režima i njegove raspuštene stranke Baath.
Poručnik David Balkam i njegova ljudi patroliraju ovim područjem. Kako kaže, zadatak mu je tragati za članovima bivšeg režima i zabranjenim oružje. "Obično, pokušavamo izvesti sve članove nekog kućanstva u dvorište, dok vršimo pretres kuće. To činimo zbog njihove vlastite sigurnosti. Obično nas jedan član kućanstva vodi kroz kuću, za slučaj da treba otvoriti nešto što je zaključao i da bi bio siguran da nećemo ništa ukrasti".
Ovi su pretresi ogorčili lokalne mještane. Oni optužuju Amerikance za grubost i za ubijanje, pritvaranje i zaplašivanje. Jedan seljak kaže da su mu Amerikanci ubili strica, kada su došli pretražiti njegovu kuću. Poručnik Balkam kaže da ne zna da je bilo tko ubijen. Ocjenjuje da lokalno stanovništvo nije otvoreno neprijateljski raspoloženo, niti da traži bilo što od vojnika. Odnosi su – kaže – uglavnom dobri, ali ne i laki. "Znamo da smo mi okupacijska vojska. Činimo sve što možemo da se ne bismo nametnuli lokalnom stanovništvu. Ipak, imamo zadatke koje moramo izvršiti. Trudimo se da oni ne utječu na Iračane, ali će uvijek biti onih koji su nezadovoljni našom nazočnošću ovdje".
U razgovoru s lokalnim mještanima, međutim, ubrzo postaje jasno da bi bili daleko naklonjeniji Amerikancima, kada bi se ponovno uspostavile komunalne usluge. Poručnik Belkam i njegovi ljudi tu ne mogu učiniti mnogo. Američki vojni dužnosnici, ipak, ističu da će i razoružavanje Iračana i uklanjanje ostataka bivšeg režima znatno pomoći – barem na sigurnosnom planu.