U Sjedinjenim Državama i inozemstvu sve se češće čuju kritike oko obavještajnih podataka koji su poslužili za formuliranje razloga za rat protiv Iraka. Činjenica da u Iraku još uvijek nije pronađeno oružje za masovno uništavanje uzrokovala je skepsu o tim izvještajima, u kojima se tvrdilo da irački režim ima takvo oružje. U pitanje su dovedene i tvrdnje o vezama između Sadama Huseina i al-Qaide. Niz bivših američkih obavještajnih dužnosnika optužuje administraciju da je zloupotrijebila obavještajne podatke. Najviši dužnosnici administracije, pak, odbacuju ove optužbe.
Obraćajući se američkim snagama u Kataru, predsjednik Bush je rekao da će Sadamovo oružje za masovno uništavanje sigurno biti pronađeno. «Taj je čovjek proveo desetljeća skrivajući oružje za masovno uništavanje», rekao je predsjednik, dodajući: «Irak je velika zemlja u kojoj se mnogo toga može sakriti.»
Amerikanci su do sada pretražili samo trećinu od oko 900 mjesta na kojima pretpostavljaju da bi se moglo nalaziti zabranjeno oružje. Dužnosnici administracije kažu da će možda trebati godine da bi se pregledale sve sumnjive lokacije.
Ministar obrane Donald Rumsfeld izjavio je da je to oružje možda uništeno ili prebačeno u neku treću zemlju prije rata. Međutim, sve je više onih koji ovo pitanje vide u drugačijem svjetlu. Kolumnist Nicholas Kristof piše u «New York Timesu» da su obavještajni analitičari vrlo ogorčeni, jer se, kako kažu, njihovim radom manipuliralo kako bi se preuveličala opasnost koju predstavlja Irak. Pritužbe analitičara prenijeli su i tjednici «Newsweek», «Time» i «U-S News & World Report», koji su oštro kritizirali korištenje obavještajnih podataka u pripremama za rat u Iraku.
W. Patrick Land, bivši direktor Odjela za srednjoistočna pitanja pri Obrambenoj obavještajnoj agenciji DIA kaže da je pred rat politika bila važnija od točnosti obavještajnih podataka.
"Ljudi su se predali entuzijazmu u procjenama nekih informacija, pogotovo onih koje su dobili od iračkih emigranata. Zato je posebna težina pripisana nekim izvješćima kojima možda nije trebala biti pripisana," kaže gospodin Land.
Razočaran podacima koje je dobio od Središnje obavještajne agencije CIA-e i DIA-e, ministar obrane Rumsfeld organizirao je posebnu skupinu pod vodstvom neo-konzervativnog stručnjaka Abrama Shulskya. Ta je skupina «proizvela» prihvatljivije obavještajne podatke – kaže bivši CIA-in analitičar Ray McGovern.
"Oni su u samom srcu Pentagona stvorili vlastitu mini obavještajnu skupinu. Ta je skupina preuzimala «sirove» obavještajne podatke i pretvarala ih u dokaze da su Irak i al-Qaida uspostavili veze, te da Iračani imaju oružje za masovno uništavanje koje moramo uništiti, prije nego što oni unište nas," ocjenjuje gospodin McGovern.
Time su se pojavile pukotine u zidu koji razdvaja obavještajne službe od političara – kaže Patrick Land. Političari obično pokušavaju od obavještajaca dobiti podatke koji im odgovaraju. No, obavještajne službe moraju sačuvati svoj integritet i ostati vjerodostojne.
"Trebala bi postojati jasna podjela između ljudi koji opisuju stvarnost, odnosno obavještajaca, i ljudi koji pokušavaju stvoriti novu stvarnost, odnosno političara. Ukoliko obavještajne službe nisu dovoljno neovisne da bi donosile objektivne zaključke, tada su i sve političke odluke, donesene na temelju takvih zaključaka, samo puste maštarije," kaže naš sugovornik.
Ray McGovern, koji je o obavještajnim pitanjima izvještavao Georgea Busha starijeg, dok je bio dopredsjednik, kaže da CIA mora sačuvati svoj integritet, jer, u suprotnom, njeno postojanje ne bi imalo smisla.
"Središnja obavještajna agencija zamišljena je tako da bude apolitična, da bude mjesto na kojem će predsjednik dobiti iskrene i točne odgovore. Kada joj oduzmete tu dimenziju, tada moć koju ona ima, preuzima neka druga agencija. U slučaju Iraka to je bio Pentagon," ističe on.
S druge strane, general William Odum, bivši direktor Agencije za nacionalnu sigurnost i autor knjige Fixing Intelligence u kojoj zagovara poboljšanje rada obavještajni službi, kaže da neki agenti CIA-e precjenjuju svoj zanat. Prema njegovim riječima, ne postoje objektivni obavještajni podaci i neće ih nikada niti biti.
General Odum ukazuje da je CIA tek jedan od izvora obavještajnih podataka, kojima je predsjednik «bombardiran» svaki dan. Ti podaci se interpretiraju na različitim razinama – ponekad i pogrešno, iako nenamjerno. CIA-ine analize uvijek su imale svoje kritičare – baš kao i svaka obavještajna agencija - kaže general Odum, dodajući da u svemu može biti grešaka. Kao primjer navodi tzv. «ekipu B», uspostavljenu tijekom hladnog rata zbog nezadovoljstva postojećim CIA-inim procjenama sovjetske vojne moći.
"Tijekom proteklih trideset-četrdeset godina izbio je niz sukoba kada su se u obavještajni rad uplitali faktori izvana. «Ekipa B», nastala 1976., trebala je izvući svoje zaključke. CIA je, naime, donijela niz pogrešnih zaključaka o Sovjetima. Kako je danas jasno, CIA je bila potcijenila sovjetska izdvajanja za obranu, a precijenila snagu sovjetskog gospodarstva," izjavio je general Odum.
Administracija predsjednika Busha odlučno odbacuje tvrdnje da su obavještajni podaci o Iraku zloupotrijebljeni u traženju opravdanja za rat. Pomoćnik ministra obrane John Bolton kaže da nikada nije tražio od nikoga u obavještajnim agencijama da promijeni bilo što u obavještajnim izvještajima. Savjetnica za nacionalnu sigurnost Condoleeza Rice izjavila je da je mnoštvo dokaza iz raznih izvora ukazivalo da Irak ima zabranjeno oružje.
"Obavještajne agencije zaključile su da Sadam posjeduje oružje za masovno uništavanje, da su njegovi programi za proizvodnju takvog oružja aktivni i obnovljeni, te da čini sve što može kako bi te programe sakrio pred međunarodnom zajednicom," kaže gospođa Rice.
Direktor CIA-e George Tenet izjavio je da je uloga njegove agencije reći političarima ono što agencija zna, ono što ne zna, ono što misli i na čemu sve to temelji. Prema njegovim rječima, u pripremama za rat u Iraku, integritet CIA-e i njenih obavještajnih zaključaka nije bio narušen. No, ipak, debate o ovom pitanju mogle bi se nastaviti sve dok oružje za masovno uništavanje ne bude pronađeno, odnosno, dok se od potrage ne odustane.