Utjecaj Sjedinjenih Država na svjetskoj razini vjerojatno je snažniji negoli je to ikad bio u povijesti. Međutim, u kolikoj mjeri Amerikanci razumiju svjetska zbivanja? Neki kritičari tvrde da su Amerikanci izolirani i da ne prate svjetska zbivanja osim onog što predstavlja neku tekuću krizu.
Nakon terorističkih napada na New York i Washington od 11. rujna 2001. godine, milijuni Amerikanaca pitali su se kako se to moglo dogoditi. "Zašto nas mrze?" – bilo je pitanje koje se moglo čuti po cijeloj zemlji. U to su vrijeme neki promatrači vjerovali da će se američki apetit za međunarodnim vijestima znakovito povećati dok su mnogi pokušavali razumjeti što se dogodilo usred tog šoka i nevjerice. Međutim, jedna anketa Istraživačkog centra Pew, obavljena nakon terorističkih napada, pokazala je da su se navike Amerikanaca vrlo malo izmijenile. Pokazala je da velika većina Amerikanaca međunardna zbivanja prati tek kad se odigravaju neki veći događaji.
Pisac John Doolittle nekoć je radio kao radio i televizijski novinar na brojnim američkim postajama. On smatra da mnogi Amerikanci imaju vrlo skučen pogled na svijet: "Mislim da moramo na neki način nadići naš kulturni izolacionizam, koji još uvijek prevladava. Premda je postignut određeni napredak, mislim da je većina Amerikanaca i dalje sklona gledati tek u svoje dvorište i svoju vlastitu okolinu i reći 'tako to treba biti, tako svi trebaju živjeti'. To podiže prepreke između nas i drugih naroda svijeta."
Iako sve veći broj Amerikanaca putuje u inozemstvo i živi u drugim zemljama, manje od jedne trećine stnovništva Sjedinjenih Država ima putovnicu. Spomenuto istraživanje centra Pew pokazalo je da nakon terorističkih napada čak manji broj mladih Amerikanaca prati bilo kakve vijesti.
Matt Catapano, djelatnik pri glazbenom televizijskom kanalu MTV objašnjava zašto su se mladi u posljednje vrijeme okrenuli netradicionalnim izvorima vijesti: "Nakon 11. rujna došlo je do velike erozije povjerenja u vijesti. Mladi su postali svjesni da se uistinu vode medijski ratovi između različitih elektronskih i tiskovnih medija. Uz to, umjesto da gledamo vijesti, ljudi strahuju da zapravo vide ili slušaju mišljenja i stajališta pojedinaca ili organizacija, a ne vijesti. Čak i oni koji su gledali CNN bili su zabrinuti da gledaju propagandu."
Gospodin Catapano kaže da mnogo mladih gleda vijesti na različitim talk-showovima. Dekan novinarskog fakulteta na Sveučilištu Missouri Brian Brooks ističe da takve emisije sadrže više mišljenja i stavova negoli činjenica: "Velik dio onog što vidimo na talk-showovima su voditelji koji plasiraju svoje stavove i potom ih maskiraju kao vijesti. Prave se da pokrivaju svjetske događaje, dok zapravo većina toga nisu ništa više od stavova. Ja mislim da javnost ne vidi jasno razliku između pravih vijesti i ovakvih pseudo-vijesti."
Gospodin Brooks kaže da takve televizijske emisije postaju sve popularnije i da otežavaju Amerikancima primanje objektivnih vijesti, pogotovo kad je riječ o zbivanjima u inozemstvu. K tome, mnoge velike televizijske mreže smanjile su broj osoblja u mnogim svojim stranim dopisništvima koje je omogućavalo izvješća s terena.
No, postoje i suprotstavljena mišljenja. Profesor novinarstva s washingtonskog Sveučilišta American Joseph Campbell ne slaže se s predodžbom da američki mediji ne pružaju dovoljno međunarodnih vijesti: "Amerikanci istinski shvaćaju potrebu za praćenjem zbivanja u svijetu. Drugo je pitanje da li ih prate. Međutim, nema dvojbe da su informacije tu. O događajima se izvještava. Ako pogledate pet američkih listova s najvećom nakladom, ustanovit ćete da one posvećuju dovoljno svog prostora međunarodnim zbivanjima. Zajedno s Internetom, mogućnost pristupa međunarodnim vijestima je brža i šira. Nema dvojbe da su međunarodne vijesti tu, ako ih ljudi žele primati."
Gospodin Campbell kaže da novinari ne mogu prisliti ljude da prate međunarodna zbivanja. Međutim, ostaje pitanje što se može učiniti da bi se Amerikance, posebno mlade, navelo da nauče nešto više o svijetu? Profesor Brooks smatra da je jedan od načina da se to postigne – povećanje broja Amerikanaca koji posjećuju druge zemlje: "Mnogi studenti koriste prednosti studiranja jednog semestra u inozemstvu. To je jedno prekrasno iskustvo koje obogaćuje i oni se vraćaju s jednim posve drugim pogledom na svijet i to je ono što nam treba. Trebamo više Amerikanaca koji će razumjeti kakav je ostatak svijeta. Mislim da su naši programi studiranja u inozemstvu sve veći. Rekao bih da sad oko 40 posto studenata stekne do diplome neku vrstu međunarodnog iskustva."
Mnogi se analitičari slažu da su, uz nedavni rat u Iraku i tekući rat protiv terorizma, međunarodne vijesti izuzetno važne. Tvrde da za svaku tzv. vruću točku, koja dobiva veliku medijsku pozornost, ostaje nekoliko drugih važnih tema koje se često ignoriraju. A ključno je za javnost da i te situacije razumije prije negoli one postanu 'vruće točke' u budućnosti.