Kada se radi o osjetljivim privatnim stvarima, poput seksa, uporabe droga ili financijskih nevolja, Amerikanci su skloniji reći istinu stroju nego ljudskom biću. Riječ je, naravno, o ispitivanjima javnog mnijenja. U najmanju ruku, do takvog su saznanja došli znanstvenici Sveučilišta Michigan, proučavajući kako na ispitanike djeluju mehanički kompjuterizirani glas, kompjuterizirani snimljeni ljudski glas i pravi, živi ispitivač od krvi i mesa.
U istraživanju su postavljana vrlo osjetljiva pitanja, tijekom telefonskog intervjua. Recimo, "Jeste li u posljednjih 12 mjeseci kupili neki seksualno eksplicitni video? Ako je odgovor "da", pritisnite 1, ako "ne" pritisnite 2. Slijedile su i varijacije na seksualno ekplicitne časopise i knjige, s istim uputama za odgovor. Kada bi ta pitanja postavio kompjuterizirani glas, gotovo 15 posto ispitanika je priznalo da je kupilo neki pornografski materijal. Kada je to pitao živi ispitivač, pozitivne odgovore dalo je samo 7 posto anketiranih osoba.
Studija je također testirala istinoljubivost ispitanika, uključivši među njih i izvjestan broj osoba koje su u prethodnoj godini proglasile bankrot. Kada je pravi, živi ispitivač postavio pitanje 'Jeste li ikad proglasili bankrot?', gotovo petina onih koji jesu je odgovorila niječno. Kada je to isto pitao kompjuterizirani glas, lagalo ih je samo 7 posto.
U studiji, koja je obuhvatila gotovo tisuću i četiristo stanovnika savezne države Michigan, ekipa znanstvenika Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta Michigan nije otkrila značajne razlike u broju onih koji gnjevno spuste slušalicu, ne želeći odgovarati na anketu, kada čuju mehanički kompjuterizirani glas ili kada čuju pravi ljudski glas, ali u ranije snimljenoj poruci. Kako izgleda, u prvom kontaktu, ljude najviše nervira stroj kao sugovornik, bez obzira iza kakvog se glasa krio. Razlike nastaju tijekom anketiranja, kada se jasno pokaže preferencija da se manje ugodne istine izgovore krajnje neosobnom sugovorniku.