Činjenica da još uvijek nije pronađeno iračko oružje masovnog uništavanja dovodi u pitanje efikasnost zapadnih obavještajnih službi, neposredno pred rat u Iraku. Vladini dužnosnici u Washingtonu, kao i zapadni saveznici iz koalicije, i dalje ustraju u tvrdnji da su obavještajne informacije o iračkom arsenalu bile točne, te da će oružja masovnog uništavanja na koncu biti pronađena.
Kako nastaje 'obavještajna informacija'
U procesu stvaranja obavještajne analize, odgovarajuće službe prikupljaju ogromnu količinu podataka iz čitavog niza što javnih, a što skrivenih izvora. To su, recimo, satelitske fotografije, rezultati prisluškivanja komunikacija, te dojave špijuna i doušnika. Dobijeni podaci se analiziraju, odnosno nastoji se utvrditi jesu li istiniti. Završni proizvod, koji se naziva "obavještajna informacija", prosljeđuje se predsjedniku države i njegovim pomoćnicima, kako bi ih koristili pri donošenju političkih odluka.
Tako to izgleda u teoriji. U stvarnom životu, obavještajnom se djelatnošću u Sjedinjenim Državama bavi nekoliko različitih divovskih, prilično tajnovitih birokracija - Središnja obavještajna služba, CIA, samo je jedna od njih. Sve se te agencije međusobno natječu - za što veće i kvalitetnije osoblje, za što veća financijska sredstva kao i za naklonost kreatora politike kojima služe.
"Potrošački orjentiran proces"
Politika bi se trebala određivati u skladu s obavještajnim informacijama. Međutim, kako kaže bivši analitičar CIA-je David MacMichael, u stvarnosti se često događa obratno: odabrane obavještajne informacije koriste se za opravdavanje već utvrđene politike. "Proces stvaranja obavještajne informacije, prema mojim iskustvima, izrazito je potrošački orijentiran. Drugim riječima, kreatori politike najčešće u glavi imaju već zacrtan plan akcije. Najdraže su im one obavještajne informacije koje podržavaju opciju kojom bi upravo oni željeli krenuti."
Obavještajne analize koje ne odgovaraju takvoj unaprijed stvorenoj slici ponekad budu gurnute u stranu, kaže gospodin MacMichael. Skupina od 25 bivših obavještajaca, okupljeni organizaciji nazvanoj "Veterani obavještajci za zdrav razum" - čiji je član i David MacMichael - tvrdi da su u iračkoj krizi obavještajne informacije bile izmanipulirane, kako bi se opravdao rat.
Pentagonova 'neformalna CIA'
Jedan drugi bivši obavještajni analitičar, Ray McGovern, kaže da su se dužnosnici administracije, kada nisu dobili odgovore koje su priželjkivali, okrenuli drugim izvorima, koji su im više odgovarali. "Cilj je bio opravdati rat odnosno uvjeriti Kongres u potrebu da predsjednik pokrene rat protiv Iraka. Prema tome, kada od CIA-je nisu dobili prave odgovore, okrenuli su se vojnoj obavještajnoj službi - Defense Intelligence Agency - koja, što im služi na čast, isto tako nije poklekla pred željama. Onda je u srcu Pentagona stvoreno nešto poput 'male, neformalne CIA-e', koja je željene informacije servirala predsjedniku. Te se informacije danas pokazuju - nazovimo to tako - prilično upitnima. Naime, gdje su sva ta oružja masovnog uništavanja?" - pita se Ray McGovern.
Koliko znaju umirovljeni obavještajci?
Bijela kuća žestoko niječe takve optužbe. Njezini dužnosnici upozoravaju da "obavještajni veterani" ne mogu znati kakve su točno informacije bile na raspolaganju vladi, jer su - umirovljeni. No, Ray McGovern ističe da su veze među obavještajcima - i umirovljenim, i aktivnim - vrlo čvrste, te da aktivni obavještajci drže svoje umirovljene kolege dobro obavještenima.
Kako bilo da bilo, činjenica da Saddamov arsenal oružja za masovno uništavanje još nije pronađen dovela je do poziva da se provede istraga unutar obavještajne zajednice, o kvaliteti informacija o Iraku uoči rata. Obavještajni dužnosnici kažu da si istraga - koju zahtjevaju dva američka senatora - nije postavila nikakve rokove, želeći radije što solidnije razmotriti eventualni problem.