Svjedok – ekspert na suđenju Slobodanu Miloševiću opisao je elemente “nedozvoljene propagande” režima.
Najbolji primjer manipuliranja javnošću nije stigao pred haaške suce – svojevremeno je u listu «Politika», na samome početku kampanje uvjeravanja Srba da su žrtve zavjere genocidnih susjeda objavljen je ispravak u kome je stajalo da nije točna vijest o naseljavanju 40 tisuća Hrvata iz Rumunske u srpskim krajevima Hrvatske, radi se o 400 tisuća, glasio je «ispravak».
Jučerašnji istup svjedoka – eksperta Renauda de la Brossa, specijalista za propagandu, obradio je Miloševićevo manipuliranje. O temi su napisane krnjige i napravljen ne jedan doktorat. I ostala je neiscrpna potvrđujući sramnu ulogu medijske manipulacije u ratnim zbivanjima. Manipulacija medijima jedna je od udarnih točaka – uz financijske transkacije - optužnice i opisa Tužiteljstva kako je «zajednički kriminalni pothvat» postizao ciljkeve.
Osnovno sredstvo propagande bila je srpska državna televizija i novine «Politikine» kuće. Krajem osamdesetih preuzeli su ih Miloševićevi ljudi od povjerenja koji su počeli smisleno prekrajanje činjenica i pripremanje za osvajački rat.
U ovome je kontekstu stručnjak za propagandu, inače profesor sveučilišta u francuskom gradu Reims, upozorio na sustavnu «stigmatizaciju hrvatskog naroda» povezivanjem s ustaškom vlašću. To je, za razliku od standardne ratne propagande, bila «nedozvoljena propaganda», tvrdi profesor.
Autor teze o genocidnosti Hrvata je, prema svjedoku, lider hrvatskih Srba iz ranih devedesetih Jovan Rašković. Cilj propagandnog rata bilo je okupljanje Srba u jedan blok porukama o zavjeri svijeta protiv njih, potom pripreme za rat uz opravdanje «genocidnošću» ostalih naroda. kampanju su obilježile uvrede, priče o ponižavanju i gospodarskom iskorištavanju Srba i Srbije i njihovom podređivanju drugima, upotreba prekrojene povijesti i elemenatima mitova, vjere i misticizma.
Milošević je osobno prekrajao priopćenja za udarne TV emisije, tvrdi svjedok, pozivajući se na «pričljivog» pripadnika najužeg Miloševićevog kruga, Borisava Jovića i nejgovu «Knjigu o Miloševiću». Milošević i suradnici su medije krotili visokim kaznama i stalnim pritiscima, hapšenjima novinara, sprečavanjem emitiranja. Totalna kontrola vlasti najjača je bila na medijskom planu, ustvrdio je, ispitujući svjedoka, tužtelj Geoffrey Nice.