Nakon svog prvog susreta s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, američki predsjednik George Bush izjavio je da je Putin “čovjek kojem se može vjerovati.” Međutim, kada je u pitanju Irak, svi ruski potezi posljednjih mjeseci bili su suprotni od američkih. Primjerice, Rusija se protivi ukidanju međunarodnih sankcija protiv Iraka, što bi pomoglo u obnovi te zemlje. Zbog čega se Moskva tako ponaša? I što to znači za budućnost američkih odnosa?
Dok je na vlasti bio Saddam Hussein, Rusija se zalagala za ukidanje sankcija protiv Iraka. Sada, kada je zbačen režim Saddama Husseina, Moskva je svoj stav promijenila. Upitan zbog čega se protivi američko-britanskom prijedlogu o ukidanju sankcija protiv Bagdada, predsjednik Vladimir Putin je rekao: "Sankcije protiv Iraka uvedene su jer se sumnjalo da Irak posjeduje oružje za masovno uništavanje. Prema tome, sankcije se mogu ukinuti tek ako se pokaže da ta sumnja više ne postoji, da u Iraku zaista nema biološkog i kemijskog oružja. Odluku o sankcijama može donijeti jedino Vijeće sigurnosti, koje ih je i uvelo."
Zajedno s Francuskom i Njemačkom, Rusija je bila najsnažniji protivnik američke vojne akcije protiv režima Saddama Husseina. Američko-ruski odnosi zategnuti su i zbog drugih problema, od kojih je vjerojatno najozbiljniji ruska pomoć iranskom nuklearnom programu. Međutim, ruski predsjednik Putin često ukazuje da je suradnja i dobri odnosi s Amerikom Rusiji vrlo važna – i na ekonomskom ali i na sigurnosnom planu.
Cohen: Ne može biti istovremeno i prijatelj i protivnik
“Ruski predsjednik ne može očekivati i jedno i drugo, da može biti i protivnik, ali i prijatelj Amerike, kako mu kad odgovara” – kaže Ariel Cohen, znanstvenik koji radi u Zakladi Heritage, konzervativnom think thanku ovdje u Washingtonu. "Ne možete sjediti na dvije stolice. Ne možete u isto vrijeme biti i prijatelj, ali i protivnik" - smatra gospodin Cohen.
Zaista, je li Rusija prijatelj Amerike ili njezin protivnik? Rusija se još uvijek oporavlja od gubitka statusa velesile. U želji da izbjegne – kako to tvrde u Moskvi – “američko opkoljavanje”, Rusija uspostavlja ad hoc savezništva sa susjednim zemljama poput Kine. Tu su i stari sovjetski klijenti, poput Sirije, Irana i bivšeg režima Saddama Husseina. U iračkoj krizi, Rusija se u istom taboru našla s Njemačkom i Francuskom.
Međutim, tvrde američki analitičari, Rusija nije uvijek i bezuvjetno protiv Sjedinjenih Država. Vladimir Putin shvaća da se jedino uz američku pomoć njegova država može zaista razviti u modernu zemlju. Dvije zemlje imaju zajedničke strateške interese, u ratu protiv globalnog terorizma. Amerika i Rusija dobro surađuju na smanjenju nuklearnih arsenala. Američka podrška je od ključne važnosti ako Rusija želi postati članicom Svjetske trgovinske organizacije.
Aron: Putin ne može dopustiti gubitak parlamentarne većine zbog Iraka
Leon Aron, direktor Odjela za Rusiju u Institutu American Enterprise, kaže da je Vladimir Putin svjestan da dugoročni planovi modernizacije ovise o američkoj pomoći: "Putin i njegovi suradnici shvaćaju da će Rusija na svjetskoj sceni imati pozitivnu i važnu ulogu jedino ako je u nekoj vrsti savezništva sa Sjedinjenim Državama. Europa nije dovoljno jaka da bi izvukla Rusiju na svjetsku scenu, na način da se radi o zaista demokratskoj i miroljubivoj Rusiji. Rusija će biti ponovno velika sila jedino ako postane partner Sjedinjenim Državama."
Ako je to zaista tako, zbog čega se Moskva na pitanju Iraka toliko suprotstavlja Americi? Leon Aron kaže da Vladimir Putin – s ruske točke gledišta – vjerojatno postupa prilično lukavo. Ruska se javnost protivi američkoj intervenciji u Iraku. U prosincu se u Rusiji održavaju parlamentarni izbori.
"Za Putina je od ključne važnosti održati prevlast pro-reformskih snaga u parlamentu. On je – vrlo mudro – ostavio najteže reforme za svoj drugi mandat. Reforma mirovinskog sustava, stambene izgradnje, vojna reforma – sve su to mjere koje će vrlo pogoditi rusko društvo. Putinu je zato potrebna većina u parlamentu. On ne može dopustiti da je izgubi zbog Iraka" - objašnjava Leon Aron.
Kuchins: Rusiji potrebna i 'stara' i 'nova' Europa, kao i Amerika
U konačnici, uspješnost Vladimira Putina prosuđivat će se po tome je li on modernizirao Rusiju ili ne. Na početku svog mandata, Putin je istakao da želi da zemlja slijedi zapadni model razvoja. Međutim, pitanje je kojeg “Zapada”? “Zapada” oličenog u Americi, ili možda onog kojeg predstavljaju Francuska i Njemačka?
O ovom problemu govori Andrew Kuchins iz Zaklade za međunarodni mir Carnegie: "Epizoda s Irakom pokazala je da se Vladimir Putin ne želi postaviti u situaciju u kojoj će morati birati između takozvane 'stare Europe' i Amerike. Jer, ako želi modernizirati svoju zemlju, ruskom je predsjedniku potrebna i stara i nova Europa, ali i Amerika."
Maynes: Americi najpotrebnija suradnja na obavještajnom planu
Naravno, i Americi je potrebna Rusija. Iako je gospodarski i vojno inferiorna, Rusija ima ogromno geostrateško značenje, i zbog toga je američki političari i diplomati ne mogu ignorirati. Charles Maynes, čelnik Zaklade Euroazija, o tome kaže:
"U rješavanju niza sigurnosnih problema – od indijsko-pakistanskog, srednje-azijskog. blisko-istočnog i drugih – Amerika treba suradnju na obavještajnom planu. Potreban joj je i fizički pristup mnogima od tih područja. Rusija može osigurati i jedno i drugo. U područjima poput Kavkaza i Srednje Azije, Rusija ima stabilizirajuću ulogu. Ako je ruska ekonomija u lošem stanju, bit će loše i zemljama Srednje Azije, ali vjerojatno i Ukrajini i Bjelarusu. Ta su tržišta vrlo povezana, njihovo blagostanje ovisi o dobroj ekonomskoj situaciji u Rusiji."
Za vrijeme hladnog rata, Sovjetski Savez nije uspio u svom pokušaju da odvoji Europu od Amerike. Danas u trans-atlanstkim integracijama postoje podjele, prvenstveno kao posljedica iračke krize. Ako se te podjele prodube, reforma i modernizacija Rusije možda će ovisiti o vještom premošćivanju tih razlika, u čemu će ruski predsjednik imati ključnu ulogu.