Internet je već dovoljno dugo s nama da, osim kroničara, ima i vlastite specijalizirane povjesničare. Upravo iz tih je izvora stigao podatak da je najneželjenija popratna pojava Interneta, - "spam" -, proteklog vikenda proslavio srebrni jubilej.
Četvrt stoljeća je za komunikacijsku tehnologiju čitava vječnost i ono što je prije dvadesetpet godina smatrano prvim "spamom", odnosno neželjenom komercijalnom porukom, danas bi vjerojatno bilo smatrano takorekuć profesionalnim memorandumom.
Tadašnji Internet ustvari je još bio Arpanet, umreženje kompjutora u američkim vladinim agencijama i na sveučilištima, koje je djelatnicima tih ustanova omogućavalo brzu razmjenu elektroničkih poruka. Dakle, 3. svibnja 1978. godine, jedan je direktor kompanije Digital Equipment Corporation, - ondašnjeg najvećeg proizvođača minikompjutera -, poslao svim korisnicima Arpaneta na američkoj Zapadnoj obali poruku da će kompanija određenog dana svim zainteresiranima pokazati svoje nove kompjutere.
Poruka je izazvala ogromnu kontroverzu i višemjesečne raspre na Arpanetu jer je, kako su mnogi tvrdili, prekršila nepisano pravilo korištenja ove mreže: nema komercijalizacije! U međuvremenu, a posebice u posljednjih desetak godina, komercijalne, - ali neželjene! -, poruke u elektroničkoj pošti preplavile su svačije kompjutere.
Naziv "spam" dodijeljen je tim porukama kasnije, kada je netko od gnjevnih korisnika inspiraciju za izražavanje svoje zgađenosti našao u skeču Monty Pythona, u kojemu je, pak, poruzi bio izložen sveprisutni američki spam, odnosno mesni doručak. U skeču se gostima u restoranu spam nudi sa svakom stvari koju naruče, čak i sa čašom vode. Pokazalo se da je elektronički spam daleko nadmašio onaj mesni doručak iz skeča.
Danas se procjenjuje da na "spam" otpada više od 40 posto svih poruka u elektronskoj pošti koja se razmjenjuje Internetom. Američki vladini stručnjaci tvrde, međutim, da većina tih poruka potječe od jedva 150 do 200 takozvanih "master spammera", te da ih većina nudi lažnu robu ili usluge. Poanta njihovog slanja, tvrde znalci, leži u tome da primalac odgovori na spam poruku, - recimo tako da odbije primati daljnje poruke! -, i tako potvrdi valjanost svoje email adrese. Popise s takvim pravim, potvrđenim adresama master spammeri onda prodaju marketinškim kompanijama.