Je li uopće postojala ikakva šansa da raketoplan Columbia i njegova posada budu spašeni? Bi li se išta promijenilo da je posada znala za oštećenje na krilu? Što se uopće moglo učiniti za spas posade? Ova pitanja proganjaju kontrolore leta i inžinjere u Svemirskom centru Johnson još od nesreće 1. veljače.
Odgovor na sva ta pitanja je - ne i ništa! Tako barem stoji u internom izvješću uprave za misije raketoplana, koje navodi televizija ABC. Inžinjeri koji su pripremali ovo izvješće, - koje nema nikakve veze sa službenom istragom o uzrocima nesreće -, prvenstveno su pokušavali ustanoviti bi li smanjenje težine raketoplana, odbacivanjem praktički čitavog tereta, uspjelo smanjiti trenje prednjeg broda krila i posljedičnu vrućinu koja je izazvala raspad krila i čitavog trupa letjelice.
Televizija ABC, koja donosi navode iz ovog izvješća, komentira da je najupadljiviji element izvješća ono što se u njemu uopće ne spominje: jesu li astronauti možda mogli privremeno popraviti rupu u oplati krila, recimo ispunivši ju komadom svemirskog odijela? Je li se, možda, moglo poslati u orbitu drugi raketoplan koji bi preuzeo posadu i vratio ju kući, bez spašavanja same Columbije?
Izvješće sadrži i plan uprave misija raketoplana za što brže ponovno pokretanje flote raketoplana. Plan sadrži pet točaka, prema kojima bi se, ako bi bile riješene, Discovery, Atlantis i Endeavor našli uskoro ponovno u svemiru. Prvo, rješavanje pitanja oplate od stiropora na spremnicima s gorivom, tako da ona više ne otpada; drugo, ustanovljavanje načina za inspekciju raketoplana u orbiti, te, po potrebi, popravak oštećenja; treće, snimanje raketoplana sa Zemlje; četvrto, ustanovljavanje načina za snimanje raketoplana dok se nalazi u svemiru; te, peto, svođenje na najmanju moguću mjeru zagrijavanja raketoplana pri povratku u atmosferu.