Američki povjesničari umjetnosti, arheolozi i kulturne institucije pridružuju se globalnim naporima da se Iraku pomogne u obnovi umjetničkog blaga koje potječe iz drevnih civilizacije Mezopotamije, a koje su opljačkali lopovi, krijumčari antikvitetima i organizirani kriminal. Američki stručnjaci smatraju da kulturne vrijednosti moraju biti zaštićene kako bi se sačuvala iračka nacionalna baština te kako bi Irak, nakon ratnih razaranja, imao značajan temelj za razvoj turizma.
Do sada prikupljeni dokazi ukazuju na činjenicu da je većina prvobitnih pljački iračkih antikviteta bila dio nastojanja pripadnika organiziranog kriminala da ukradu i prodaju neprocjenjive umjetnine na međunarodnom tržištu. Bonnie Burnham, čelnica njujorške zaklade Svjetski spomenik, kaže da su mnoga iračka povijesna mjesta bila opljačkana čak i prije rata: "Znali smo da se to događa zato što su se manji primjerci s tih lokacija pojavljivali na međunarodnom tržištu."
Amnestija svima koji vrate antikvitete i umjetnine
Nakon što je, poslije okončanja ratnih operacija, obećana amnestija za sve one koji vrate ukradene umjetnine i antikvitete, mnogo toga je zaista i vraćeno. Međutim, stručnjaci kažu da mogu proći i godine dok se ne povrate najvrijedniji primjerci. Ellen Herscher predsjedava Odborom za kulturne vrijednosti pri američkom Institutu za arheologiju. "Zbog načina na koji funkcionira tržište antikvitetima, neće se svi nestali predmeti pojaviti baš ovog tjedna. Profesionalni krijumčari i trgovci neće ukradene stvari donijeti na međunarodno tržište za par dana, nego će čekati. U trgovini umjetninama može se čekati i desetljećima, sve dok se prašina ne slegne."
Američki muzeji i sveučilišta, u suradnji s UNESCO-m, rade na autoriziranom popisu iračkih antikviteta i umjetnina. No, neki stručnjaci strahuju da će pojačana zabrinutost za ukradenim muzejskim eksponatima skrenuti pozornost s arheoloških lokacija koje upravo sada trebaju biti najstrožije čuvane. Osobito su važne, kaže Bonnie Burnham, dvije lokacije iz asirskog doba, poznate po svojim rezbarskim djelima – Nineveh i Nimrud –kao i zapuštene lokacije na sjeveru Iraka u području koje je pod kontrolom Kurda.
Gospođa Burnham kaže da se pažnja mora obratiti na kvalitetu restauracije iračkih kulturoloških mjesta te napominje da restauracija drevnih spomenika često napravi veću štetu nego korist. Naša sugovornica ističe, također, da američke kulturne institucije mogu imati vodeću ulogu u pružanju ekspertize, kao i davanju financijske podrške za projekte rekonstrukcije iračkog kulturnog blaga. Gospođa Burnham smatra da pomažući Iraku da povrati svoje antikvitete i obnovi svoja povijesna mjesta, Amerikanci mogu doprinjeti i oporavku iračkog gospodarstva:
"Postoji još jedan dobar izvor prihoda osim nafte. Smatramo da je vrlo ironičano to što smo mi koji živimo u kulturnom svijetu poduzeli sve da zaštitimo iračke naftne izvore, ali nismo ništa poduzeli da zaštitimo kulturnu baštinu. Sada, kada se zemlja obnavlja to će biti veliko bogatstvo, jer će mnogi ljudi, koji nikada tamo nisu bili, sada htjeti otići u Irak. Ta zemlja jednostavno dugo vremena nije bila na raspolaganju kao turistička ili kulturna destinacija, zasigurno ne Amerikancima.
Bonnie Burnham naglašava da američki muzeji nude na posudbu iračkim muzejima vlastite predmete iz svojih srednjoistočnih zbirki, sve dok te institucije ne popune ili povrate svoje umjetnine i povijesne predmete. Takav potez, kaže ona, može poslužiti kao moćno diplomatsko oružje u stvaranju dobre volje između Amerikanaca i Iračana.