Izgleda da se američko Državno tajništvo i Ministarstvo obrane razilaze oko cijelog niza pitanja, počevši do Sjeverne Koreje i poslijeratnog Iraka, pa do mirovnog procesa na Srednjem istoku. Dok se Pentagon zalaže za oštriji, vojni pristup ovim pitanjima, State Department naglasak stavlja na pregovore i međunarodnu suradnju. Strani promatrači stoga često govore da su sučeljeni s dvije različite američke vanjske politike.
Bivši republikanski zastupnik u Kongresu Newt Gingrich nedavno je nazvao State Department «pokvarenim instrumentom» američke diplomacije, koji potkopava politiku predsjednika Busha. Gospodin Gingrich je dodao da je rat u Iraku, inače veliki vojni uspjeh, pokrenut tek nakon šest mjeseci neuspješne diplomacije, za što je kriv State Department. Antagonizam između Pentagona i State Departmenta u posljednje vrijeme doista jača – ocjenjuje Stephen Walt, profesor međunarodnih odnosa sa sveučilišta Harvard.
Prema njegovim riječima, ovaj puta se vode žestoke debate o budućnosti američkog angažmana u Iraku. "State Department vjeruje da bi u Iraku trebala biti angažirana i međunarodna zajednica, te da bi Sjedinjene Države, bez obzira na svu svoju snagu, trebale obraćati pažnju i na stavove drugih zemalja. Naravno, pri tome diplomatima ide na ruku činjenica da su američke vojne pobjede nad prilično slabim zemljama, kao što su Afganistan i Irak, bile popraćene padom američke popularnosti diljem svijeta".
State Department bi morao više brinuti o predsjednikovoj politici, kaže Clifford May, čelnik Zaklade za obranu demokracije sa sjedištem u Washingtonu. To mu je uostalom, dodaje gospodin May, primarna misija. "Shvaćam da je State Department institucija koja pokušava zadobiti prijatelje i utjecati na ljude diljem svijeta. Kada Sjedinjene Države, pod predsjednikom Bushom, zauzmu neki nepopularni stav, to diplomatima otežava posao. No, njihov je ipak posao da promiču predsjednikovu politiku".
Gospodin Mays smatra da Državno tajništvo treba krenuti stopama Pentagona, koji je u posljednje vrijeme dramatično transformiran, pogotovo na tehnološkom planu. S druge strane, profesor Walt s Harvarda smatra da ne treba svaku političku odluku uzimati kao da je u kamen uklesana. Neke su još uvijek u razmatranju. Prema njegovim riječima, mnoge odluke trenutno odražvaju stavove neokonzervativaca u Pentagonu, koji žele da Sjedinjene Države svoju snagu koriste jednostrano, ne osvrćući se niti na saveznike niti na Ujedinjene narode. "Ovo je razdoblje u kojem neokonzervativci žele – što brže i što bolje - iskoristiti prednosti Sjedinjenih Država. Zato se otvoreno zalažu za agresivnu vanjsku politiku i ulaze u otvorene sukobe s protivnicima na domaćem planu. Oni State Department smatraju preprekom. Sukob između Državnog tajništva i Pentagona zapravo je sukob između dvije različite vizije američke uloge u svijetu".
Ta debata nije tako oštra kao što se čini – ocjenjuje John Hulsman, analitičar pri washingtonskoj Zakladi Heritage. Administracija predsjednika Busha slična je administraciji predsjednika Franklina Roosevelta, u kojoj se također poticalo izražavanje različitih mišljenja. Nadalje, kaže gospodin Hulsman, ministar obrane Donald Rumsfeld i državni tajnik Colin Powell osobno se dobro slažu, iako u javnosti zastupaju potpuno različita stajališta. Naoko izgleda da je trenutno Pentagon u prednosti, zahvaljujući uvjerljivoj pobjedi u Iraku. No, to možda neće dugo potrajati, kaže profesor Walt. "S obzirom da novog rata, kako se čini, neće uskoro biti, vjerojatno ulazimo u razdoblje u kojem će diplomacijom trebati uklanjati nastale probleme u odnosima s drugim zemljama. Administracija je obećala da će se konačno pozabaviti izraelsko-palestinskim problemom, a za to će im prije svega trebati diplomatska, a ne vojna aktivnost".
John Hulsman i drugi stručnjaci predvidjaju da će se spor između Državnog tajništva i Ministarstva obrane nastaviti i u budućnosti, sa svim svojim prevratima i dobrim i lošim stranama.