Glavni razlog koji je redatelj Buz Luhrman dao za postavljanje nove produkcije Puccinijeve opere "La Boheme", prošle jeseni na njujorškom Broadwayu, bio je da želi novoj, mladoj publici otkriti bogatstvo lirike i suvremenost motiva u ovoj vječno mladoj operi.
Ali, od premijere, 1896, raznim publikama nikada nisu nedostajale prilike da iz prve ruke prate opernu priču o nesretnoj ljubavi u skupini siromašnih, ali stalno vedrih pariških boema, u ranim danima vladavine Louisa Philippea. Samo u posljednjih deset godina, u Sjedinjenim Državama, operne družbe predstavile su ukupno 189 raznih produkcija "La Boheme".
Ovaj mjesec, međutim, njujorškoj se publici pružila rijetka prilika da istodobno može vidjeti čak tri prvoklasne, ali potpuno različite produkcije Puccinijevog "evergreena".
Gradska opera New Yorka izvodila je svoju produkciju iz 2001, redatelja Jamesa Robinsona, koji je priču postavio u rane mjesece Prvog svjetskog rata, a u postavu uključio mlade, vrlo nadarene, ali još svjetski ne toliko slavne izvođače.
Opera Metropolitan izvodila je svoju produkciju iz 1981, redatelja Franca Zeffirellija, poznatu po nevjerojatnoj raskoši inscenacije i kostima, kao i postavi od nekoliko stotina izvođača. Ovomjesečna izvedba bila je 1131.-va izvedba "La Boheme" u povijesti ove operne kuće.
Na Broadwayu, pak, s postavom listom mladih i seksi izvođača, prikazuje se blještava verzija pariških boema, nastala iz redateljske palice Buza Luhrmana, koja umnogome podsjeća na njegov film "Moulin Rouge". Doduše, kako kažu kritičari, izbor izvođača po ljepoti odrazio se na kakvoću izvedbe. Tome doprinose i elektroničke klavijature, koje dopunjuju za Puccinijevu operu vrlo majušan orkestar od samo 29 glazbenika. Publika se, međutim, ne buni: sve su izvedbe unaprijed rasprodane.