Never met a man I didn’t like!, rijeci su uklesane u granit nadgrobnog spomenika Willu Rogersu u njegovom rodnom mjestu Oologah, u saveznoj drzavi Oklahoma. Iste su rijeci i u podnozju broncanog kipa Rogersa, izlozenog u rotundi obliznjeg muzeja. Te je rijeci Rogers i ostavio u nasljedje covjecanstvu; njima je htio reci da svakome, vec pri prvom susretu, treba pruziti jednaku sansu.
“Punokrvni” americki kauboj i “polukrvni” Cherokee Indijanac, kako je sam sebe predstavljao, Will Rogers je bio humorist, zabavljac, zvijezda vodvilja, filma i radija, pisac, govornik, politicki aktivist, filozof... ukratko, Will Rogers je bio americki fenomen. “Nikada nisam sreo covjeka kojega nisam volio,” njegova je najcesce citirana, ali ostavio je Rogers za sobom i mnoge druge, jednako nezaboravne:
Zemlja mora biti snazna da bi svake cetiri godine mogla podnijeti udare izbora. Ne pripadam niti jednoj organiziranoj stranci. Ja sam demokrat! Demokrati se nikad ni u cemu ne slazu, zato se tako i zovu. Kad bi se jedni s drugima slagali, zvali bi se – republikanci!
Politika je najbolja predstava u Americi. Volim zivotinje i volim politicare i volim gledati i jedne i druge dok se igraju kod kuce, tamo odakle su i dosli, u svom prirodnom habitatu, i nakon sto ih uhvate, u zooloskom vrtu ili u Washingtonu.
Kad bi svi politicari pecali umjesto javno zborili, svi bi mi, jedni s drugima, u miru zivjeli. Izvadi diplomaciju iz rata i stvar ce splasnuti za tjedan dana. Imam plan za sprecavanje rata...poslusajte ga – niti jedna zemlja ne bi smjela u rat uci dok ne plati dugove prethodnoga.
G. 1917, Will Rogers je i ovaj svoj plan izlozio: “Ako se sa susjedom ne mozete sloziti, onda morate odseliti. Zemlje treba raseliti. Francuska i Njemacka se ne slazu? Preseliti Francusku onda treba na mjesto Japana, a Japan pustiti da zivi kraj Nijemaca. Ako se i oni zele tuci, neka ih, tko onda vise mari?!” Ne moze se reci da civilizacija nije napredovala – u svakom ratu, za ubijanje nalazimo novih nacina!
Civilizacija nas je naucila da jedemo nozem i vilicom; ali i danas, kad nas nitko ne gleda, jedemo – prstima.
Will Rogers je za sobom ostavio na stotine “rogers-izama” i njima, i svojim anegdotama, uveseljavao americki narod prvih 20, 30 godina proslog stoljeca, svoje aforizme nudio kao protulijek pogresnim politickim potezima. Politicari, i birokrati, i bili su njegova omiljena meta. Po sirini njegovog humora i njegovih simpatija za narod, za obicnog covjeka, Willa Rogersa je Amerika stavljala odmah uz - Abrahama Lincolna. G. 1932, mnogi su i htjeli Rogersa za predsjednika. Cetiri godine ranije, medjutim, vec je bio izrekao onu svoju:”Svecano obecajem, budem li izabran, ostavku odmah dajem!”
Od prvog svjetskog rata pa do svoje smrti, 1935, Will Rogers je svojim humorom i svojom duhovitoscu dirnuo srca i savjest mnogih Amerikanaca. Malo je onih u javnoj sluzbi koji su imali takvog utjecaja na svoja vremena.
“Svojim je su narodnjacima vratio osjecaj i smisao za razmjerno,” tim je rijecima, Rogersa, Franklin Delano Roosevelt kasnije hvalio. Pisac Damon Runyan za njega je rekao:“Najpotpuniji, najsavrseniji, najrjecitiji dokument Amerike.” “Najopasnijim zivucim piscem Amerike,” prozvao ga je, zbog njegovih duhovitih, ali britkih politickih komentara, njegov suvremenik - kriticar, esejist i jezikoslovac Henry Louis Mencken.
U Guinessovoj knjizi rekorda, a u njoj se nasao jer je istovremeno mogao vrtjeti tri lasa, Will Rogers se, cetvrtog studenog 1879, rodio na obiteljskom rancu, na Indijanskom teritoriju, Cherokee Nation, sada Oklahoma. Rogers se uvijek poistovjecivao i s Indijancima i s bjelackim dosljacima, ponosan bio na oba svoja nasljedja. Rodeo i kaubojske vjestine i trikove naucio je radeci na ocevom rancu i s njima je brzo nasao posla u putujucim Wild West predstavama. Bio je najveci majstor svog vremena!
Dok bi lasom vrtio i publiku svojim vjestinama sarmirao, jos bi je i, onim svojim otegnutim zapadnjackim govorom, svojim dosjetkama zabavljao, a njih je uvijek napretek imao, to je bilo ono sto je publiku najvise i privlacilo. Dobrocudno je sale zbijao i na vlastiti racun i na racun, kako je sam rekao – svakog istaknutog covjeka svog vremena. Will Rogers, zvan “Cherokee Kid,” nije stedio nikoga! Ni kraljeve ni predsjednike ni senatore...i prijatelj je ostao sa svima. Vrata Bijele kuce bila su mu sirom otvorena tijekom punih pet administracija! I americki je Kongres, da bi pokazao kako i on ima smisla za humor, u dvorani kipova s ponosom izlozio onaj slavnog kaubojskog filozofa, Americi najdrazeg humorista.
“Kad politicari udju u tu ogromnu zgradu,” govorio je Rogers, “smrtno ozbiljni postaju i bas tada najvece besmislice izvaljuju.” I sam je, 1933, u Kongresu govor odrzao i tadasnjem americkom potpredsjedniku - Johnu Nanceu Garneru, ovim se rijecima obratio:”Ne morate veceras spavati, ovo nece biti govor koji ste vec sto puta culi.” “Washingtonska tvornica viceva,” kako je Rogers volio Kongres zvati, davala mu je obilje materijala. “Biti humorist nije nikakav trik ako za vas uvijek radi vlada!”
Will Rogers, kauboj iz Oklahome, zabavljao je milijune i milijune Amerikanaca, od New Yorka do Californije. Od Broadwaya do Hollywooda, gdje je snimio preko 70, sto nijemih sto zvucnih, filmova. Njegove poslanice i dnevna razmisljanja o stanju nacije, Amerika je zdusno pratila, bilo preko redovitih programa CBS radija, bilo preko dnevnih, neredigiranih kolumni Saturday Evening Posta. Napisao je sest knjiga i vise od 4.000 satiricnih politickih komentara. Svijet obisao tri puta, o ratovima je izvjestavao, o miru opetovano govorio. Svakome je dobar susjed bio, nikad nije sreo covjeka kojega nije volio!
Poginuo je 15. kolovoza 1935, kad se zrakoplov, kojim je pilotirao njegov prijatelj, slavni avijaticar Wiley Post, srusio kraj Point Barrowa, na Aljasci. Duboko ozaloscena smrcu svog “kaubojskog filozofa,” Willa Rogersa, cijela je Amerika u pocasnoj sutnji ostala punih 30 minuta. Uskoro je zemlja bila ponesena dogadjajima jos jednog svjetskog rata, nastupila su, potom, nova vremena, koja su svoje junake trazila, ali Will Rogers je, do danasnjeg dana, ostao jedan od Americi najdrazih, ostao je kvintesencijalni primjer plemenitog i rodoljubivog Amerikanca. “Svi junaci ne mozemo biti, netko mora sa strane ostati i – pljeskati!”