Dvadesettreceg ovog mjeseca bit ce 439 godina od rodjenja Williama Shakespearea. Njegova djela – tragedije, komedije, povijesne drame i sonete, bez premca su po bogatstvu jezika kao i po svojoj sposobnosti bavljenja slozenim stranama ljudske prirode i uma. Jedna nova knjiga, objavljena pod naslovom “Bard On the Brain: Razumijevanje ljudskog uma kroz umjetnost Shakespearea,” ide jos dalje kad kaze da je bardovo razumijevanje ljudskog ponasanja davno jos i prethodilo danasnjoj neuroznanosti.
Psiholoski procesi u Shakespeareovim dramama povezuju se s teorijama suvremenih neuroznanstvenika
Za nedavne promocije knjige “Bard On the Brain,” ovdje, u Washingtonu, nekoliko je glumaca predstavilo neke od tema zastupljenih u djelima Williama Shakespearea....moc, ljubav, obitelj, izdaja, ovisnost, depresija, teme dobro poznate nama, danas, kao i onima prije vise od cetiri stoljeca, kad se Shakespeare posluzio njima. Neuroznanstvenik Paul Matthews, koji je, na pisanju svoje knjige “Bard On the Brain” suradjivao s dobrim poznavateljem Shakespearovih djela Jeffreyjem McQuainom, kaze da je mnoge od psiholoskih procesa u Shakespearovim dramama moguce povezati s teorijama suvremenih neuroznanstvenika. McQaine kaze: "Ono sto mi sada radimo, s novim metodama, na podrucju zvanom kognitivna, odnosno spoznajna neuroznanost, nije samo istrazivanje ljudskog mozga i kako on reagira na svijetlo, recimo, ili kako poruku prstu salje da se mice, vec kako mozak zamjecuje i shvaca sire slike svijeta. Kako se u nama radja zelja za kretanjem, kako osjecaj ljubavi, ljutnje, mrznje...Ista su to pitanja koja su i Shakespearea zanimala. Sad imamo dvije ideje, dva pristupa – onaj umjetnicki i onaj znanstveni, dva pristupa razumijevanju naseg ponasanja.”
Shakespeareova se suvremenost ocituje i na psiholoskoj slici modernog covjeka
U ponovnom citanju Shakespearea, neuroznanstvenik Paul Matthews nasao je specificne odlomke u kojima se Shakespeare bavi specificnim emocijama i nacinima ponasanja...Primjerice, Hamletovog, cija nesposobnost da donese odluku njega vodi u depresiju; ili Orsinovog iz “Na tri kralja ili Kako hocete,” koji za ljubavi tako gine da u iluzije vjeruje, sam sebe obmanjuje; ili Falstaffovog, cija bi jedina briga - piti i dobro se zabaviti – mogla posluziti kao sjajna ilustracija potrebe za trenutacnim zadovoljstvima. “Dvije kulture postoje u nasem suvremenom svijetu,” kaze Paul Matthews, “kultura znanosti i kultura umjetnosti. Njih dvije tek tu i tamo ponesto povezuje.”
Priblizavanje znanosti i umjetnosti
Svojom slikovitom knjigom “Bard On the Brain,” neuroznanstvenik Paul Matthews i sekspirolog Jeffrey McQuain nadaju se da ce znanost, ali i Shakespearea, moci pribliziti siroj publici. Dr. Matthews kaze da je primijetio trend medju autorima koji umjetnost koriste kao sredstvo komuniciranja, prenosenja znanstvene teorije kao i medju znanstvenicima koji o svojim otkricima pocinju govoriti jezikom knjizevnosti: "Oliver Sacks jedan je od meni najdrazih koji se knjizevnoscu koristi kako bi objasnio svoja medicinska istrazivanja, kako bi neuroznanosti dao ‘zivosti.’ Britanac Jonathan Miller takodjer, on s jednom nogom cvrsto stoji u obje kulture. Glumac je, operni i kazalisni redatelj i kvalificirani lijecnik. Ohrabruje cinjenica da je sve vise i vise znanstvenika koji smatraju da je njihova odgovornost s javnoscu uspostaviti jasan i koncizan nacin komuniciranja.”
William Shakespeare o sebi nikad nije mislio kao o znanstveniku i zacijelo bi se nemalo iznenadio kad bi vidio da, cetiri stotine godina po njegovoj smrti, njegova djela sluze kao obrazac psihoanalitickoj studiji i neuroznanosti. Pronicljivi promatrac ljudskog ponasanja, to je sve sto je on bio. I nadareni pisac koji je sve to svojim perom na papir prenosio.