Dok koalicijske snage u Iraku preusmjeravaju svoje aktivnosti na izgradnju demokracije iz ruševina režima Saddama Husseina, u drugim kriznim područjima svijeta rastu napetosti. Nedavni događaji na Korejskom poluotoku, u indijskom Kašmiru, te u Izraelu i na okupiranim teritorijima intenzivirali su već postojeće probleme. Naša novinarka pokušala je pronaći odgovor na pitanje - kako bi se Sjedinjene Države mogle postaviti prema preostalim svjetskim kriznim žarištima.
Iako su naslovnice američkih listova još uvijek pune članaka o Iraku, među manje upadljivim naslovima mogu se naći alarmantne vijesti iz drugih dijelova svijeta. Indija razmatra mogućnost preventivnog napada na Pakistan. Nasilje između Izraela i Palestinaca se nastavlja. Sjeverna Koreja povukla se iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja i i testirala nekoliko raketa. No, izgleda da je brzi pad iračkog režima naveo Pjongjang da odustane od svojeg zahtjeva za bilateralnim razgovorima s Amerikancima.
Michael Swaine, znanstvenik pri Zakladi za međunarodni mir Carnegie, kaže da je Washington s pravom bio nepovjerljiv prema bilateralnim razgovorima sa Sjevernom Korejom. "Administracija predsjednika Busha nije željela ponovno ulaziti u iste rasprave sa Sjevernom Korejom, koje ranije nisu donijele rezultata. Sjevernokorejci jednostavano varaju i koriste bilateralne razgovore kako bi postigli rascjep između Sjedinjenih Država i Južne Koreje, dakle, kako bi razdvojili saveznike".
Drugo križno žarište je Kašmir, jedina indijska savezna država s većinskim muslimanskim stanovništvom. I Indija i Pakistan polažu pravo na Kašmir. Te se dvije susjedne zemlje međusobno optužuju za poticanje nasilja u toj pokrajini. Islamski militanti, za koje Indija tvrdi da imaju podršku Pakistana, bore se za neovisnost Kašmira.
Teresita Schaeffer bivša je američka veleposlanica i direktorica programa za Južnu Aziju pri washingtonskom Centru za strateške i međunarodne studije. "Dolazi do jačanja nasilja u Kašmiru. Iz New Delhija stižu sve ratobornije izjave. Indijska vlada tvrdi da se američka doktrina preventivnih napada može primijeniti i na Indiju, koja je sučeljena s realnom prijetnjom na svojoj granici s Pakistanom. Naravno, Pakistanci na to odgovaraju da će se suprotstaviti eventualnom indijskom napadu svom silom svog oružja".
Veleposlanica Schaeffer kaže da su se Sjedinjene Države tijekom protekle godine uspješno nosile s ovom kriznom situacijom, no da će se sada morati usredotočiti na pronalaženje dugoročnog rješenja za nju. Washington će morati uložiti dugotrajnije diplomatske napore i u rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba.
Nubar Hovsepian pomoćnik je direktora Centra za Srednji istok pri Sveučilištu Pennsylvanije. "Situacija na terenu postaje sve gora. Palestincima se niječe pravo čak i da postoje u vlastitim gradovima. Nema odgovarajućeg mirovnog plana. Nitko ne shvaća da treba postići međunarodni konsenzus oko rješavanja ovog pitanja kroz uspostavu i palestinske države. Nemam osjećaj da je administracija spremna krenuti u tom smjeru.
Britanski premijer Tony Blair izjavio je da će izraelsko-palestinski sukob predstavljati glavni prioritet međunarodne zajednice nakon rata s Irakom. Međutim, iz nedavnih izjava predsjednika Busha može se zaključiti da Sjedinjene Države u toj regiji možda imaju druge prioritete, s obzirom da administracija sve više govori o Siriji, Iranu te pokretu Hezbollah. Neki analitičari, poput Maxa Abrahmsa s washingtonskog Instituta za politiku prema Bliskom istoku smatraju da Busheva administracija računa da će demokratski i slobodni Irak pomoći u ostvarivanju mira i stabilnosti u čitavoj regiji. No, drugi, uključujući gospodina Hovsepiana, ne vjeruju da će arapsko-izraelski mirovni proces biti lakši nakon odlaska Saddama Husseina, s obzirom da upravo sukob između Izraelaca i Palestinaca potiče nemire u regiji. Dok koalicijske snage uvode red u Iraku, promatrači se pitaju - kojem će drugom svjetskom kriznom žarištu Washington sada posvetiti pažnju. Kako kažu, mirno rješavanje bilo kojeg od postojećih sukoba pomogao bi globalnom miru i stabilnosti.