Tri dana nakon pada Bagdada, pao je i Mosul, najveći grad na sjeveru zemlje, kojeg su osvojile snage iračkih Kurda. Preostao je jedino Tikrit, grad u kojem je rođen Saddam Hussein, mjesto koje se smatralo snažnim uporištem njegova režima. Kako javlja Nick Simeone, krah Saddamova režima prate i neke negativne stvari - bezakonje, pljačka i kaos.
U Bagdadu, pljačkaši raznose sve čega se mogu domoći – i to ne samo više iz vladinih ustanova, već i iz bolnica, hotela, trgovina, banaka, pa čak i domova svojih sugrađana. Američki vojnici – jedina sila koja bi ih mogla zaustaviti – jednostavno su nemoćni.
“Možemo učiniti vrlo ograničen broj stvari. Nema nas dovoljno” – kaže jedan američki marinac. Iračani pak zapitkuju zapadne novinare – kada će vojska koja je uništila režim Saddama Husseina uspjeti zajamčiti javnu sigurnost?
“Nema sigurnosti. Ovo nije sloboda. Gdje su koalicijske snage?” – upitao se jedan građanin Bagdada. Vladina ministarstva – donedavna najsnažniji simboli državne moći – uništena su u požarima. Neke od njih vidjela je sinoć i naša dopisnica Alisha Ryu.
“Dok razgovaram s vama, vidim čak tri požara, u užem središtu grada. Čini mi se da je jedan požar u ministarstvu informiranja, koje je prethodno u potpunosti opljačkano” - riječi su Alishe Ryu, novinarke Glasa Amerike koja putuje s američkom vojskom. U nekim dijelovima grada, naoružani građani postavili su straže koje čuvaju obiteljsku imovinu. Postavljene su i kontrolne točke na kojima se oduzima opljačkana imovina.
Crveni križ tvrdi da je razmjer pljački u Bagdadu “katastrofalan”. Liječnici ne mogu obavljati svoj posao, medicinske potrepštine jednostavno se ne mogu dopremiti u bolnice. Skladišta hrane, koje su u Irak dopremili Ujedinjeni narodi, ispražnjena su. Glasnogovornica programa UN-a za hranu, Antonia Paradela, pozvala je koalicijske snage da porade na javnoj sigurnosti.
“Obaveza vojske koja je zauzela neku zemlju jest da zaštiti civile i da zajamči uspostavu reda i zakona” – rekla je gospođa Paradela. S druge strane, američki ministar obrane Donald Rumsfeld izjavio je da mediji preuveličavaju raširenost pljački u Bagdadu, te da su one – iako jasno nepoželjne – donekle razumljive, jer se radi o stanovništvu koja je frustrirano dugogodišnjom represijom pod diktaturom Saddama Husseina.
Američke su snage uvele policijski sat i pokušavaju kontaktirati bivše iračke policijske djelatnike, kako bi im pomogli u uvođenju reda. Američka vojska je priopćila da će učiniti što može kako bi uspostavila red, no upozorila je da je njezin glavni zadatak – obračun s preostalim iračkim vojnim jedinicama.
U bagdadsku zračnu luku jučer je stigla i prva pošiljka humanitarne pomoći. Kuvajtska je vlada poslala medicinske potrepštine, većinom antibiotike i druge lijekove, kirurške rukavice, igle za injekcije, gazu i drugu medicinsku opremu.
******
Za to vrijeme u sjevernom Iraku – anarhija se proširila i na treći po veličini grad u zemlji, Mosul. Po ulasku američkih i kurdskih snaga, ulice su bile pune. Iračke su se snage predale bez borbe. U obližnjem Kirkuku, američke snage čuvaju naftna postrojenja i zračnu luku. Kurdske su snage obećale da će se povući iz grada, na traženje Turske, koja je zabrinuta da bi Kurdi mogli proglasiti neovisnost. Sjedinjene su Države pozvale turske vojne promatrače da dodju u sjeverni Irak. Sjedinjene Države su u niz navrata izjavile da su odlučne sačuvati teritorijalni integritet Iraka, što isključuje mogućnost neovisnog Kurdistana.
Koalicijske snage još jedino nisu osvojile Tikrit, rodno mjesto Saddama Husseina, kojih stotinu kilometara sjeveroistočno od Bagdada. Neka medijska izvješća navode da se vrhuška poraženog režima povukla upravo u taj grad. Primjećeni su i pokreti nekih od preostalih iračkih jedinica, koje su se uputile prema Tikritu.
******
Ovdje u Washingtonu – predsjednik George Bush posjetio je ranjene američke vojnike u lokalnim vojnim bolnicama. U izjavi za tisak nakon posjeta, gospodin Bush je rekao da mu nije poznato je li Saddam Hussein živ ili mrtav.
“Znam da Saddam Hussein više nije na vlasti” – rekao je američki predsjednik. On je dodao da Sjedinjene Države posjeduju informacije prema kojima je Sirija dopustila ulaz u zemlju nekim od Saddamovih glavnih suradnika i njihovim obiteljima.
“Očekujemo od Sirije da spriječi bijeg onih koji bi trebali odgovarati za zločine protiv naroda Iraka. Ako su već ušli u Siriju, Sirija bih ih trebala izručiti” – rekao je gospodin Bush. Pripadnici koalicijskih snaga u Iraku dobili su inače špilove igraćih karata - na svakoj od njih je fotografija jednog od najtraženijih glavešina propalog režima. U špilu je 55 karata. Karta sa Saddamovim likom je as pik.
******
Bijela kuća u ponedjeljak ugošćava Rafudina Ahmeda, savjetnika glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Kofija Annana za obnovu Iraka. On će se sastati i s dužnosnicima Državnog tajnišvta i Pentagona.
Također sljedeći tjedan, sličan će se sastanak održati i s predstavnicima iračke oporbe, u mjestu Nasiriyah, u južnom Iraku. Neki od iračkih političara koji su do sada živjeli u izgnanstvu u Londonu, izjavili su da neće prihvatiti novo vodstvo zemlje ukoliko će ono biti postavljeno od strane Sjedinjenih Država.
******
Na diplomatskom planu – na summitu čelnika Francuske, Rusije i Njemačke, zemalja koje su se protivile koalicijskoj intervenciji u Iraku, ruski predsjednik Vladimir Putin pozdravio je pad režima Saddama Husseina. Međutim, ruski je predsjednik ponovno u pitanje doveo legitimnost rata te njegovu cijenu, iskazanu u ljudskim životima koji su u njemu izgubljeni.
Ruski je čelnik spomenuo činjenicu da američke i britanske snage u Iraku nisu pronašle oružje za masovno uništavanje – što je bio povod napada na Irak. Gospodin Putin je rekao da bi Saddam Hussein sasvim sigurno upotrijebio to oružje – da ga je imao. On je također pozvao na povratak međunarodnih inspektora, koji bi – kako je rekao - trebali provjeriti svako buduće pronalaženje kemijskog i biološkog naoružaja u Iraku.
Uz predsjednika Putina, i njemački kancelar Gerhard Schroeder i francuski predsjednik Jacques Chirac založili su se da Ujedinjeni narodi dobe ključnu ulogu u obnovi Iraka. Amerika želi da u tome glavnu ulogu imaju koalicijske snage, dok bi Ujedinjeni narodi imali određenu, ali ne i čelnu ulogu.