Ovogodišnji dobitnik Pulitzerove nagrade za djela s povijesnom tematikom je Rick Atkinson za knjigu “Vojska u zoru: Rat u sjevernoj Africi, 1942-1943.” To je treća nagrada Pulitzer za ovog novinara Washington Posta koji trenutno izvještava iz Iraka. U razgovoru s Nancy Beardsley, Rick Atkinson je rekao da ga Drugi svjetski rat zanima već od djetinjstva u Njemačkoj, gdje mu je otac služio kao časnik američke vojske.
Nancy Beardsley: Po čemu je bojište u sjevernoj Africi toliko značajno?
Rick Atkinson: To bio prvi susret američke vojske s njemačkim Wermachtom, za koji smo mi bili nespremni - od vojnika u rovovima pa do zapovjednog kadra. Eisenhower, zapovjednik američkih postrojbi bio je vrlo neiskusan, on nikad prije nije zapovjedao u borbenoj operaciji. Trebalo je mnogo toga srediti, vidjeti tko je u stanju voditi vojsku i ojačati je u tolikoj mjeri da bude sposobna poraziti njemačku vojsku koja je u to vrijeme bila najbolja na svijetu.
Nancy Beardsley: Na tom bojištu je iskovano anglo-američko savezništvo. Kako je to savezništvo funkcioniralo na početku?
Rick Atkinson: To je vrlo zanimljivo. Mi mislimo da smo uvijek bili dobri prijatelji s Englezima, međutim u to vrijeme među našim je visokim časnicim postojala duboka anglofobija. Bili su to u osnovi još uvijek ljudi devetnaestog stoljeća koji nisu zaboravili dva prijašnja američko-engleska rata. Prevladavanje te nesklonosti Englezima je Eisenhowerovo najveće postignuće.
Nancy Beardsley: Tu su bili i Francuzi koji su se 1942. godine, u sjevernoj Afric, borili i protiv nas i za nas?!
Rick Atkinson: Mnogi Amerikanci ne znaju da je naš prvi protivnik u oslobađanju Europe bio naš najstariji prijatelj – Francuska, s kojom smo u Aližiru u studenom 1942. godine vodili prilično krvave borbe. U skopu svog dogovora s Hitlerom, Francuska je kontrolirala svoje kolonije u sjevernoj Africi - Maroko, Alžir i Tunis. Francuske snage su poslije kapitulirale i prešle na stranu Saveznika.
Nancy Beardsley: Da li ste pronašli neki presudni trenutak koji je donio prevagu na stranu Saveznika?
Rick Atkinson: Blo je nekoliko takvih događaja 1943. godine u Tunisu. Na primjer velika njemačka pobjeda kod Kaserinskog prolaza u veljači, kada je general Rommel iznenadio američke snage i pokušao ih potisnuti nazad u Alžir. To mu je zamalo i uspjelo, to je po veličini izgubljenog teritorija najveći američki poraz u drugom svjetskom ratu. Međutim Rommelu nije imao dovoljno sredstava, njegovim snagama nedostajalo je goriva i municije, a on sam je bio bolestan i patio je od depresije. Iako je to bio težak poraz Amerikanaca, on nije imao strateški značaj. U tom trenutku Amerikanci su shvatili da je Nijemce ipak moguće poraziti.