Više od 31 tisuće pripadnika američkih oružanih snaga nisu američki državljani. Neki od njih, međutim, već su dali svoje živote za svoju novu domovinu, u borbama u Iraku. Jedan od njih bio je i devetnaestogodišnji vojnik prve klase Diego Rincon.
Diego Rincon je bio državljanin Colombije, premda su njegovi roditelji pobjegli iz te građanskim ratom i terorom poharane zemlje kada mu je bilo 5 godina. Od tada, čitava je obitelj Rincon živjela u predgrađu Atlante i već se godinama osjećala pravim Amerikancima, bez obzira na dugogodišnji postupak stjecanja državljanstva. Diego se javio u vojsku u rujnu 2001. godine, želeći braniti svoju novu domovinu od terorizma. Željno je očekivao i svoje državljanstvo.
Na žalost, nije ga dočekao. Poginuo je prije dva tjedna, pokraj cestovne kontrolne točke kod Najafa, u Iraku, u bombaškom napadu iračkog vojnika, preodjevenog u taksistu. Državljanstvo mu je bilo dodijeljeno posthumno, prije dva dana.
U spomen na njega, nekoliko američkih senatora pokrenulo je inicijativu automatske dodjele državljanstva svim vojnicima koji poginu boreći se za Sjedinjene Države, a da još nisu postali državljani.
Vjerojatno je da se u redovima američkih vojnika mogu naći stotine i tisuće onih koji su se pridružili vojsci zato što su im drage slobode i prilike koje su im se ukazale u novoj domovini. Za mnoge je, međutim, najveći motiv za pristup oružanim snagama upravo ubrzani postupak stjecanja državljanstva.
Na području Los Angelesa, uredi za novačenje kopnenih snaga i marinaca kažu da polovica novaka nisu državljani, već posjednici takozvane zelene karte – dokumenta koji omogućuje neograničeni boravak.. To je rezultat kampanje novačenja, vođene na engleskom i španjolskom jeziku, u kojoj se posebice naglašava da pripadnici vojnih postrojbi mnogo brže prolaze kroz proceduru stjecanja državljanstva od ostalih građana s pravom boravka i rada u Sjedinjenim Državama.
Odluku o brzoj proceduri naturalizacije za pripadnike vojnih snaga objavio je predsjednik Bush prošle godine, 4. srpnja, povodom praznika Dana neovisnosti. Nakon toga, mnoga su se američka veleposlanstva u svijetu, posebice u zemljama Latinske Amerike, našla opsjednuta dobrovoljcima koji su se željeli prijaviti u američku vojsku. Trebalo je dosta objašnjavanja da bi ih se uvjerilo da se takva odluka tiče samo onih koji već jesu legalni useljenici u Sjedinjenim Državama.
Za mnoge se takva cijena državljanstva pokazuje vrlo visokom: marinski dočasnik Jose Garibay, iz Meksika, borio se za Ameriku i poginuo prije dva tjedna u Nasiriyi. Državljanstvo mu je bilo dodijeljeno tjedan dana nakon pogibije. Obitelj Rancon, - Diegovi otac, majka i brat -, s početka naše priče, utjehu nalazi u činjenici da je Diego poginuo boreći se za slobode i prava u koja je čvrsto vjerovao. Kao što je napisao u pismu kući, tjedan dana prije pogibije, "Vjerujem da nas Bog sve vodi točno onako kako trebamo ići. Ja sam osobno toliko sretan i ponosan što me doveo u Ameriku."