Zašto neki ljudi razmisle o argumentima u prilog ratu u Iraku i zaključe da je rat opravdan, dok drugi, analiziravši te iste argumente, dođu do potpuno suprotnog zaključka? A što je s onima koji se nikako ne mogu odlučiti? Možda oni zaista i imaju dva mišljenja?!
Nova istraživanja nekoliko odvojenih ekipa znanstvenika ukazuju da ljudski mozak ne funkcionira kao jedinstvena procesna jedinica, nego, umjesto toga, ima najmanje dvije neuralne mreže koje se ili međusobno pomažu ili se natječu, a sve u vrijeme dok mi pokušavamo donijeti neku odluku. Jedna od tih mreža je, - nazovimo to tako -, odlučnija i djelatno koncentrirana, te relativno mlađa u evolucionom razvoju, dok je druga emocionalna i razvojno znatno starija. Ono što se također pokazalo u istraživanjima jest da se te dvije neuralne mreže ne moraju uvijek i složiti oko istog odgovora, odnosno akcije.
Evoluciono starija neuralna mreža dominantna je u odlukama vezanim uz rizični dobitak, gdje dilemu treba brzo razriješiti. Recimo, da li pojesti bananu koja je lako dohvatna ili pokušati dohvatiti papaju na drugom, znatno višem drvetu. Za niže sisavce, tu je odgovor vrlo jednostavan - uzima se banana, bez rizika da se ostane gladan.
Mlađa neuralna mreža bavi se pitanjima gubitka i dvo- ili višeznačnosti - dakle, mnogo složenijim pitanjima. To je upravo onaj dio ljudskog mozga koji rješava matematiku i apstraktno rezonira, koji ljude razlikuje od životinja.
Premda su se istraživanja na ispitanicima bavila relativno jednostavnim pitanjima, koja su uglavnom izazivala sukladne i skladne aktivnosti u obje mreže, daje se pretpostaviti da bi složenija pitanja, - odnosno, teže dileme -, mogla rezultirati ozbiljnijim nadmetanjem između ove dvije neuralne mreže. U slučaju da nadvlada naš primitivniji dio, reagiramo više emotivno nego racionalno. Ili, naša matematička neuralna mreža može prevladati i navesti nas da ignoriramo rizik u nadi ostvarenja većeg dobitka.