Nakon što je rat u Iraku ušao u drugi tjedan, raste zabrinutost ne samo o njegovom tijeku, već i o poratnoj obnovi zemlje. Kako će se zadovoljiti izravne potrebe iračkog naroda? Hoće li biti teško obnoviti vlast zakona u zemlji koja je dugo bila pod diktaturom? I – koliko će to sve koštati?
Prvih mjeseci nakon rata, Amerika će biti na čelu humanitarnih operacija i obnove Iraka. U tome će sudjelovati oko 200 tisuća vojnika i civilnih stručnjaka. Problemi s kojima će s oni susresti biti će ogromni. Prvo – prehrana stanovništva. I prije rata, dvije trećine Iračana ovisile su o stranoj humanitarnoj pomoći u hrani. Drugo – problem izbjeglica. Kenneth Bacon, direktor međunarodne humanitarne organizacije Refugees International, koja se bavi zbrinjavanjem izbjeglica, kaže:
"Ujedinjene narodi procjenjuju da bi - ako rat traje dva do tri mjeseca - bez krova nad glavom mogla ostati petina stanovništva, oko pet milijuna ljudi. U tom slučaju, doći će i do nestašice hrane i lijekova. Ako rat bude kraći, vjerojatno neće doći do ozbiljnije humanitarne krize."
Situacija u Iraku poput Balkana
Michael O’Hanlon, vanjskopolitički stručnjak koji radi u washingtonskom Institutu Brookings, kaže da će u obnovi Iraka uloga Ujedinjenih naroda biti ključna – bez obzira na razlike između članova Vijeća sigurnosti o iračkom ratu. On procjenjuje da bi humanitarna kriza trebala biti prevladana u roku od šest mjeseci nakon završetka neprijateljstava. Međutim, najviše ga brine mogućnost među-etničkog i plemenskog sukoba, između manjinskih Kurda i Šiita te sunita. Michael O’Hanlon situaciju u Iraku uspoređuje s Balkanom.
"U Bosni i Hercegovini smo već sedam i pol godina. S jedne strane, tamo se vodio mnogo žešći građanski rat nego u Iraku. S druge strane – radi se o istoj stvari, tu su tri etničke skupine koje se međusobno ne slažu, s poviješću koja je ispunjena sukobima. Treba pretpostaviti da će obnova i sve ostalo što uz nju ide, u Iraku biti teška, baš kao i na Balkanu. Treba izgraditi čitavu novu političku klasu, koja će od međunarodne zajednice preuzeti vođenje zemlje."
John Hulsman, iz Zaklade Heritage, ukazuje na dvije pogreške koje je međunarodna zajednica napravila na Balkanu, u Bosni i Hercegovini, te kasnije na Kosovu.
"Prvo, nije se znalo tko je za što odgovoran. U međunarodnoj je zajednici bilo dosta političkih sukoba oko konkretne ovlasti na pojedinim područjima života. Zbog toga, međunarodni napori u obnovi često nisu bili baš koherentni. Druga pogreška je teoretske prirode. Vlada Billa Clintona smatrala je da se neuspješne države mogu “po komandi iz vana” ponovno izgraditi iz temelja. To nije uspjelo niti na Haitiju, niti u Somaliji, niti u Bosni niti na Kosovu. Po mom mišljenju, najbolje je u politički proces odmah angažirati lokalno stanovništvo, umjesto da vladaju isključivo stranci."
Obnova će koštati između 25 i 100 milijardi dolara
No, kako spriječiti da na političke položaje ponovno ne dođu članovi Saddamove vrhuške, koja nakon trideset godina diktature, jedina ima iskustva u vladanju? John Hulsman smatra da se važna uloga odmah treba dati savjetodavnim tijelima poput lokalnih skupština, kao što je Loya Jirga, savjetodavno vijeće afganistanskih plemena, koje je proradilo nakon američke intervencije u toj zemlji. U policiji, vojsci, sigurnosnim službama – kaže ovaj američki stručnjak – Sjedijene će Države, naravno, duže vremena trebati zadržati izravniju kontrolu, kako bi se iskorjenili kadrovi iz Saddamove stranke.
Procjenjuje se da će obnova Iraka međunarodnu zajednicu koštati između 25 i 100 milijardi dolara. Humanitarna pomoć u samo prvim mjesecima nakon rata koštat će između tri i četiri milijarde dolara. Troškovi same uprave popet će se na 10 do 15 milijardi. Popravak infrastrukture – cesta, škola, bolnica, vodovoda - dostići će cijenu od više od 30 milijardi dolara. U plaćanju tih troškova odlučnu će ulogu imati iračka naftna industrija. Međutim, dugoročno gledano, najvažnije je izgraditi sustav uprave koji će na demokratski način predstavljati sve segmente iračkog društva.