S ofenzivom protiv Saddama Husseina u punom zamahu, jača, kako pokazuju rezultati većine anketa, i podrska američke javnosti za rat i za način na koji ga predsjednik Bush vodi.
Jednom kad američke snage krenu u bitku, Amerikanci obično staju iza svog predsjednika. Postotak Amerikanaca koji njegovu odluku odobravaju, porastao je sa 60 na 70 posto. Hoće li taj trend potrajati i što bi on mogao značiti za predsjednikov utjecaj kod kuće, na planu domaće politike? Kakve će posljedice rat s Irakom imati za nju? Na tu je temu Victor Morales, za Glas Ameirke, organizirao okrugli stol i za diskusiju pozvao Davida Keena, predsjedatelja največe “grassroots” konzervativne političke organizacije, te Willa Marshalla, predsjednika Instituta za progresivnu politiku kojemu je cilj određivati i promicati liberalnu politiku na domaćem planu."
MORALES: "Will Marshall, kako vi ocjenjujete sadašnju popularnost predsjednika Busha kod američkog naroda?"
MARSHALL: ”Mislim da je predsjednik Amerikance uvjerio u svoju odlučnost, da je rastjerao njihove sumnje kad je u pitanju njegovo prepoznavanje opasnosti po Sjedinjene Države i njegovo djelovanje u tome da ih preduhitri. Njegov je stav jasan i mislim da rezultate vidite u čvrstoj podršci koju mu javnost ukazuje kad je riječ o sigurnosnim pitanjima. Ali kad je riječ o ekonomskim i drugim pitanjima domaće politike, slika je drugačija. Vjerujem da je u danima pred početak rata nepovjerenje prema predsjedniku kao diplomatskom vođi raslo, jer predsjednik Sjedinjenih Država na koncu je i njihov vrhovni zapovjednik, ali on je i šef države, a šef države znači i vrhovni diplomat. A ja ne mislim da Amerikanci vjeruju kako je taj dio posla dobro obavljen."
MORALES: "David Keene, vasa ocjena sadašnje popularnosti predsjednika Busha?"
KEENE: ”Mislim da je Will Marshall u pravu. Mislim da Amerikanci imaju vjere u predsjednika i u njegovu sposobnost prepoznavanja problema i opasnosti po nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država. Točno je da je, u danima pred početak rata s Irakom, predsjednikova popularnost opadala, ali to je bio rezultat nestrpljivosti javnosti oko odgađanja akcije. Svi su znali da će rata biti i rat su podržavali. Predsjednika također, u onome što je morao činiti i poduzimati. To ne znači da su u rat i htjeli ulaziti, ali one igre u Ujedinjenim narodima i obigravanje oko Francuske, to je sve predugo trajalo. Mislim da je među Amerikancima sve više bilo onih koji su mislili “počnimo vec jednom i završimo to.” Ne dijelim mišljenje s Willom Marshallom da je ugled predsjednika i njegov utjecaj na domaćem planu u međuvremenu stradao stoga što diplomatsku igru nije igrao onako kako bi se većini Amerikanaca možda svidjelo. Za to ne treba predsjednika kriviti, osim možda za predugu igru s onima čiji su motivi bili drugačiji, koje su pokretali neki drugi interesi, od naših različiti."
MORALES: "Znači li to kraj stranačkoj podijeljenosti u Kongresu kojoj smo svjedocima bili zadnjih nekoliko dana?"
KEENE: ”Mislim da će ona popustiti, ali samo na kratko vrijeme, to je sve. Zemlja ostaje stranački i ideološki podijeljena, to je činjenica. Pogledate li rezultate anketa u danima pred početak rata, vidjet ćete da je odlučujuci faktor u pružanju podrške predsjedniku bio taj jeste li republikanac ili demokrat. Po meni, dani kad su se stranačke razlike pred velikim problemima topile i nestajale davno su prošli. Svi će, vjerujem, prirodno podržati vrhovnog zapovjednika sada, ali “medenog mjeseca” kasnije, s protivnicima u Kongresu neće biti, ni po ovom ni po kojem drugom pitanju."
KEENE: ”U tome se i ja slažem. Zemlja ostaje vrlo polarizirana po pitanjima domaće politike, s još jednim velikim smanjenjem poreza. S demokratskog gledišta, nije ovo predsjednik koji pokušava vladati iz centra prema van, koji pokušava graditi širu koaliciju, već predsjednik koji smatra da je prednost u njegovim rukama, njegovim i njegove stranke. I koji želi polarizirati političku situaciju na način koji će republikancima omogućiti da imaju kontrolu u svojim rukama. Mislim da je to utisak koji demokrati imaju. Stoga se slažem s Davidom u smislu da ćemo vidjeti prekid stranačkih neprijateljstava sve dok traju borbe u Iraku, ali poslije ne vjerujem da će biti ikakvih promjena. S Davidom se slažem i u ovome: u potpuno smo novoj eri međunarodnih odnosa u ovoj zemlji. Predsjednik nas je poveo u “vrli, novi svijet” preventivnog rata. I kao što su mnogi već istaknuli: rat s Irakom nije nam nametnut napadom izvana, nije nam čak niti prijetila neka neposredna, neminovna opasnost izvana, onako kako tu opasnost konvencionalno razumijemo i shvaćamo. Radi se o ratu za koji smo odlučili povesti ga iz niza drugih razloga. Kao što su drugi već rekli – ovaj rat je rezultat izbora. A to je nešto novo i trebat će vremena da se na to priviknemo. Mislim da ćemo o tome još dugo raspravljati, dugo i nakon završetka rata."
MORALES: "Do predsjedničkih izbora ostalo je samo malo više od godinu i pol dana. Kako bi ovaj rat mogao na njih utjecati?"
MARSHALL: ”Nemoguće je sada, usred rata, nešto reći jer mislim da će tek njegov ishod biti odlučujući test za Georgea Busha. Kad kažem “ishod”, ne mislim samo na onaj vojni, mislim i na obnovu do koje mora doći u Iraku, stvaranje u njemu poštene vlade, sve je to administracija obećala. Stoga je sada teško nešto reći. Povijesno, to želim istaknuti, svaka ratna pobjeda nije uvijek jamčila i pobjedu na predsjedničkim izborima. Sjetite se samo kako je prošao George Bush stariji – odnio je pobjedu u Zaljevskom ratu, ali izgubio na izborima 1992, izabran je bio Bill Clinton. Tu je i primjer Winstona Churchilla pa i nekih drugih lidera. Unatoč njihovim vojnim uspjesima gubili su na izborima, jer ljudi su se jednostavno radije predjeljivali za budućnost o nego za prošlost.”
KEENE: ”Slažem se s prethodnom ocjenom. Demokratski narodi nisu nužno i zahvalni narodi. Njih zanima što sutra donosi. Po mojem mišljenju, to je jedan od razloga zbog kojih je predsjednik Bush, čak i usred ratnih priprema, proveo dobar dio vremena razmišljajući o domaćim pitanjima. Jer dobro zna da njegov otac tim pitanjima nije poklanjao dovoljno pažnje, barem su tako tumačili njegovo ponašanje, da za ono što se zbivalo na domaćem planu nije mario jednako kao za ono što se odigravalo na vanjskom. Ako ishod rata bude dobar za predsjednika Busha, mislim da će mu to jamčiti dobre izglede. Ako rat završi loše, loše se i njemu piše. Ali na idućim izborima vjerojatno neće biti odlučujuće to što smo u Iraku postigli. Odlučit će ono što je i na većini drugih predsjedničkih izbora: široki spektar drugih pitanja kojima će dominirati domaća politika.