Najslavnija je cesta u americkoj povijesti, bila je “put na Zapad.” Ovjekovjecena u knjizevnosti, na filmu, televiziji i u - pjesmi. Onoj koju je Bobby Troup napisao, Nat King Cole snimio – (Get Your Kicks On) Route 66. Staru su cestu davno zamijenile druge, novije, modernije, ali pjesma, ona jos uvijek traje
Sasvim je izvjesno da je mladi Nat King Cole, sezdesetsesticom prvi puta sam putovao, autobusom, jos pocetkom 30-ih godina. Rodjen u Montgomeryju, u Alabami, pretpostavlja se – 1919, on je u Chicagu i proveo svoje rane godine. Izvrsni pijanist vec tada, u svojim tinejdzerskim godinama, Nat je, sa starijim bratom Eddyjem, u triju koji bubnjara nije imao, a ni trebao, jer je Nat na glasoviru tako dobar ritam davao, nastupao po malim klubovima od Illinoisa do Oklahome. Kasnije, obojica ce se pridruziti putujucoj predstavi i orkestru Eubieja Blakea i Noblea Sissleja, “Shuffle Along.”
Odrastao u Chicagu, Nat King Cole ce se, 1937, obresti i na drugom kraju 66-ice, u Los Angelesu; dvije godine kasnije, 1939, s dvojicom prijatelja – basistom Wesleyjem Princeom i gitaristom Oscarom Mooreom, osnovati vlastiti trio. Do 1946, kad i Bobby Troup na zapad krece i u LA stize, Nat King Coleovo je vec slavno ime. Uziva reputaciju jednog od najboljih na glasoviru. Sve potrebno znanje od majke je dobio, nikad nijednog drugog ucitelja nije imao.
Rodjen, 1918, u mjestu Harrisburg, u Pennsylvaniji, i Bobby Troup je odrastao u glazbenoj obitelji. Ona je, naime, drzala trgovine glazbenim instrumentima u Harrisburgu i Lancasteru, a otac je, kod kuce, cesto svirao na glasoviru. Po zavrsetku studija, pocetkom 40-ih, Bobby kratko vrijeme sklada za Franka Sinatru i big-band Tommyja Dorseyja, a onda, po napadu na Pearl Harbor, u prosincu 1941, kao marinac odlazi na Saipan. Po povratku iz rata, Bobbyja je cekala lijepa zarada od njegove skladbe “Daddy,” s kojom su Sammy Kay i njegov orkestar, u medjuvremenu, imali velikog uspjeha. Tim novcem, Bobby kupuje polovni Buick i sa suprugom, pjevacicom Julie London, krece u LA. Sebi, i majci, cvrsto obecaje: Dvije godine u Los Angelesu – ako ne uspijem, vracam se!
Na samom pocetku putovanja, za rucka u jednom Howard Johnson restoranu, sa suprugom gleda auto-kartu. “Zasto ne napises pjesmu o Route 40,” pitala ga je ona, pricao je Bobby Troup u jednom intervjuu sredinom 80-ih godina. “Pa to bi bilo besmisleno,” odgovorio je on njoj, “jer od Chicaga, sve do LA-a, nas vodi 66-ica!” Vozeci njome dalje, Bobbyjeva je supruga, u jednom trenutku, rekla “get your kicks on Route 66.” I ideja za pravu pjesmu bila je rodjena i bila je sjajna! Vise od pola teksta bilo je napisano u autu, za vrijeme puta.
Po dolasku u LA, Bobby Troup je nasao agenta, a taj mu savjetovao da svoje skladbe odsvira za Nat King Colea. Cole je vec bio veliki idol Bobbyja Troupea i ovaj je nervozno pristao na prijedlog svog agenta. Cole je, sa svojim trijom, vec bio snimio nekoliko ploca koje su vrlo cijenjene bile medju ljubiteljima jazza. Ali htio je da njegova publika bude i sira i veca. Jedne veceri, dok je svirao u nekom LA klubu, netko iz publike je zatrazio da i otpjeva jednu. Nat se neckao dok vlasnik kluba nije gosta, u tom zahtjevu, podrzao. Nije to bila jos ona Bobbyja Troupa, ali je taj vokalni nastup Coleu dao poticaja i kad je Troupa, na nagovor onog njegovog agenta, sreo i ovaj za njega svoje skladbe odsvirao, medju njima i ono sto je od Route 66 imao napisano, Coleu se to toliko svidjelo da je od Troupa trazio da bas nju dovrsi cim prije. Jer u toj Troupovoj, Cole je i vidio veliku mogucnost da svoju jazz-publiku prosiri i na onu koja je voljela popularnu glazbu.
Sesnaestog ozujka 1946, samo tjedan dana po dolasku njenog autora u Los Angeles, Nat King Cole je snimio Route 66. Punih osam tjedana, bila je ona na samom vrhu ljestvica. Kad je Bobby Troup umro, u veljaci 1999, vise od cetiri milijuna dolara imao je zaradjenih samo od tantijema dobijenih na toj pjesmi. Za Nat King Colea, Troupova je pjesma bila prekretnica. Ona sama jos uvijek je hit medju slusateljima. Zasto je jos uvijek tako popularna? Po rijecima Coleovog biografa Daniela Epsteina:”Zato sto je poziv Amerikancima da krenu svojim cestama, da se upoznaju s mjestima i ljepotama svoje zemlje. Pjesma je jednostavna, ali ogromnih dimenzija, mnogostrana i fantasticno ugadja urodjenoj potrebi covjeka da za zabavom i pustolovinom traga.”
Danas je daleko manje Amerikanaca koji preko cijele Amerike putuju cestama, ali Troupova pjesma milijunima jos uvijek predocava kako je to bilo na zapad voziti, uskom, asflatnom cestom, nekada. Sezdesetsestica americku svijest zaokuplja jos od 1926, kad je pocela njena izgradnja. Njen crni kolnik, s dva traka, bio je prvi koji je vodio od Chicaga do LA-a, i milijunima, tijekom godina, duz svog dugog puta, nudio i zabavu i pustolovinu i utociste i priliku. Da je stara cesta vrijedna cuvanja, bila je i odluka Kongresa koji je, 1999, odobrio 10 milijuna dolara za zastitu onoga sto je ostalo od 66-ice!
Osim Nat King Colea i samoga Bobbyja Troupa, pjesmu su snimili i u svoj repertaor uvrstili i Natalie Cole i Manhattan Transfer i Rosemary Clooney i Rolling Stones i Perry Como i Asleep At the Wheel i Brian Setzer i James Cotton i Mel Torme i Bob Wills i Michael Martin Murphy i to su samo neka od imena iz jazza, popa, rocka, countryja. U nasoj putopisnoj seriji “Route 66,” najcesce smo “putovali” u drustvu gitarista i pjevaca Johna Pizzarellija, uz njegovu verziju Troupove pjesme, s albuma “Dear Mr. Cole.” Pitala sam onda njega zasto je Troupova pjesma takvu popularnost dozivjela, zasto je i danas tako privlacna, a odgovor je bio: “Rijeci, rijeci...narocito one – get your kicks on Route 66, svi mi to kazu kad tu pjesmu pjevam, rijeci tako jednostavne, a tako dobre, tako domisljate. Za mene je ona od pocetka bila savrsena pjesma, zarazna je, laka za slusati, laka za pjevati, laka za svirati. Od njenih prvih, pocetnih taktova, svatko uvijek zna koja je to pjesma, Route 66, Bobbyja Troupa!”:
"Get Your Kicks On Route 66"
If you ever plan to motor west Travel my way, take the highway that's the best Get your kicks on Route 66. It winds from Chicago to L.A. More than 2,000 miles all the way Get your kicks on Route 66. You go through St. Louie, Joplin, Missouri And Oklahoma City looks mighty pretty. You'll see Amarillo, Gallup, New Mexico Flagstaff, Arizona, don't forget Winona Kingman, Barstow, San Bernadino. Won't you get hip to this timely tip When you make that California trip Get your kicks on Route 66.