Zapovjednici američkih snaga sučeljeni su ovih dana s mnogim brigama. Neki od njih o tome otvoreno govore, spominjući potencijalnu uporabu kemijskog ili biološkog oružja od strane Iraka ili, pak, govore o mogućim civilnim žrtvama. Medjutim dužnosnici ministarstva obrane gotovo ne spominju neke od preostalih rizika, uključujući i smrt vlastitih i savezničkih vojnika u slučajevima takozvane “prijateljske vatre”.
Proteklih dana, dužnosnici Pentagona su organizirali više susreta s novinarima u sklopu svoje informativne kampanje. Cilj ovih susreta bio je upoznavanje sa satelitskom tehnologijom i drugim uredjajima visoke tehnologije koji bi trebali zajamčiti preciznost američkih udara te smanjivanje broja civilnih žrtava i kolateralne štete. Međutim, ne spominju se nastojanja za smanjivanjem broja žrtava medju pripadnicima američkih i savezničkih oružanih snaga, do kojih bi došlo greškom. U stvari, prema dokumentu do kojeg je došao Glas Amerike, jasno je da američka vojska ne planira raspravljati o ovom osjetiljivom pitanju. Radi se o dokumentu u kojem se daju naputci vojnom osoblju zaduženom za odnose s javnošću. U dokumentu se sugerira da se prema ovom pitanju zauzme pasivan pristup te da se o ovoj temi razgovara samo ukoliko novinari postave to pitanje.
Problem žrtava “prijateljske vatre” je neugodan, ali star koliko i samo ratovanje. Vojni dužnosnici priznaju da bi moglo biti žrtava medju vlastitim vojnicima te da se problem “prijateljske vatre” nikada neće moći u potpunosti ukloniti. Američki general Tommy Franks, koji je zapovijedao operacijama u Afganistanu i koji će voditi eventualnu operaciju u Iraku kaže: "Činjenica je da nećemo moći u potpunosti izbjeći smrtne slučajeve, a ponekad će se raditi o greškama, tako da će dolaziti do neželjenih pogibija kada krenemo u ovu vrstu vojne operacije. To je žalosno, ali istinito."
Tijekom Zaljevskog rata su od “prijateljske vatre” stradala 35-ca pripadnika oružanih snaga, što je predstavljalo oko četvrtinu ukupnog broja američkih vojnika poginulih u tom ratu. Dužnosnici Ministarstva obrane kažu da je najveći broj poginulih iz ove grupe bio rezultat grešaka u odredjivanju cilja, uključujući i slučajeve kada su američki vojnici pucali na svoje suborce, misleći da se radi o neprijateljskim vojnicima. U Afganistanu su pripadnici američkog ratnog zrakoplovstva greškom bombardirali postrojbu na manevrima ubivši četiri kanadska vojnika. Protiv dvojice američkih pilota podignuta je zbog toga optužnica.
Ukoliko upitate predstavnike američkih oružanih snaga, reći će vam da su pojačani napori kako bi se ubuduće izbjegli slični incidenti. Rješenje se traži u poboljšavanju identifikacijske tehnologije, kako bi se moglo sa sigurnošću razlikovati suborca od neprijateljskog vojnika. Iz sigurnosnih razloga nije moguće saznati potankosti, ali se govori o uporabi toplinskih identifikacijskih panela, infra-crvenih borbenih signalnih uredjaja za osobnu uporabu, te fluorescentnih traka, koje se lijepe prvenstveno na borbena vozila.
Međutim, u vojnom priručniku se i dalje navodi da intenzitet borbenih operacija, njihova brzina, utjecaj straha, umora, prašine i dima te mnogih drugih čimbenika doprinosi stvaranju onog što se u vojnom žargonu naziva “ratna magla”. Problem predstavljaju i potencijalni kvarovi na naoružanju, vojnoj opremi te streljivu – tako da zapovjednici, vjerojatno, nikada neće moći reći - nećemo izgubiti niti jednog svog vojnika zbog “prijateljske vatre”.