Svijet uglavnom Saddama Husseina smatra tiraninom, koji se pokazao spremnim ubijati bojnim otrovima vlastiti narod. Međutim, u Iraku ima onih koji ga smatraju velikim vođom.
Politički psiholog Jerrold Post, koji se već duže vremena bavi Saddamom Husseinom ocjenjuje: "U Saddamu imamo vođu, koji ni u kojem slučaju nije lud. On je racionalan i promišljen, ali često dolazi do krivih procjena iz dva razloga. Prvo – okružen je pobornicima koji mu govore ono što želi čuti, umjesto onoga što bi trebao čuti."
Drugi razlog koji tjera Saddama da griješi je, prema riječima gospodina Posta, njegova etnocentričnost. Prema mnogima, Saddam također koristi strah da bi kontrolirao svaki aspekt svojeg režima. Tijekom godina, tisuće su Iračana – nestale. Iračanin Kanan Makiya napisao je knjigu “Republika straha”.
"Sadamova metoda obračunavanja s neprijateljima eliminiranjem čitavih slojeva onih za koje strahuje da bi se mogli okrenuti protiv njega vrlo je slična Staljinovim velikim čistkama. Staljinu je već i najmanji nagovještaj neslaganja bio dovoljan da pošalje sve oko sebe u Gulag," kazao je.
Od 1974. i njegovog angažmana u arapskom nacionalističkom pokretu, Saddam je stekao reputaciju čelnika koji ne preza od nasilja kao političkog sredstva. Nakon što je 1979. uspostavio potpunu kontrolu nad Irakom, odmah je proveo staljinističku čistku kako bi eliminirao dužnosnike stranke Baath kojima nije vjerovao. Fawaz al-Shamari bio je tijekom osamdesetih general u iračkoj vojsci. Mnogo se puta susreo sa Saddamom i vjeruje da irački čelnik uživa u mučenju.
"Tadašnji šef iračke obavještajne službe bio mi je prijatelj. Pričao mi je o bazenu punom kiseline, nad kojim bi vješali političke zatvorenike za noge i zatim ih umakali u kiselinu. Saddam Hussein bi nakon mučenja pušio svoju cigaru i smijao se," opisao je general al-Shamari.
Irački disdenti u egzilu često su Saddama optuživali za mučenje i represiju. Međutim, mnogi Iračani u Iraku izražavaju lojalnost državnom čelništvu i jedinstvo pred prijetnjama izvana. Saddamova potreba za dominacijom dovela je do napada na Iran tijekom osamdesetih, te neuspjele invazije na Kuvajt 1990. Prema generalu al-Shamariju, Saddam je planirao upotrijebiti prihod od prodaje kuvajtske nafte za jačanje vojske i proizvodnju nuklearnog oružja. Što će Saddam učiniti ovaj puta? Irak tvrdi da više nema oružje za masovno uništavanje, no general al-Shamari vjeruje da ga još uvijek ima i da će ga upotrijebiti.
"Saddam Hussein je potrošio milijune dolara da bi kupio kemijsko oružje. Nije ga kupio da bi se njime igrao, već da bi ga upotrijebio i to će i učiniti," smatra ovaj bivši irački časnik.
General al-Shamari također kaže da se Saddam nikada neće predati, no da će možda pokušati pobjeći. Profesor Post, sa svoje strane, tvrdi da irački čelnik vjerojatno neće dozvoliti da bude ubijen, kada bude stjeran uza zid, ali da isto tako, neće otići u egzil, jer za njega život ima smisla samo dok je na vlasti.