Zadnjeg dana veljače u Afganistan je otputovao vod vojne policije, prva jedinica HV osposobljena za sudjelovanje u međunarodnim mirovnim misijama. U idućih šest mjeseci četrdeset hrvatskih policajaca i četiri policajke mir u Kabulu osiguravat će u okviru njemačkog kontigenta.
Šestomjesečna misija u Kabulu najveći je izazov u vojnim karijerama Jadranke, Branke, Gordane i Renate. Četiri žene, u dobi od 27 do 35 godina, pripadnice su elitne hrvatske vojne jedinice koja će idućih šest mjeseci osiguravati mir u glavnom afganistanskom gradu.
66. satnija vojne policije, u ratu popularne Kobre, jedina je postrojba Hrvatske vojske koja je pune dvije godine obučavana za mirovne misije u inozemstvu i jedina u potpunosti udovoljava standardima Sjevernoatlanskog saveza.
Mirovna misija u Afganistanu prva je u kojoj sudjeluje Hrvatska vojska. U idućih šest mjeseci 66. satnija osiguravat će pripadnike UN-a, obučavati lokalnu policiju i raditi na podizanju opće sigurnosti u ratom razrušenom Kabulu.
“Biti ćemo naoružani i to nam daje osjećaj sigurnosti” - kaže Renata Matković, dodajući da računaju s mogućnošću pogoršanja sigurnosne situacije u slučaju rata u Iraku. “Mjere opreza će morati biti puno veće nego što su do sada. Mi smo novi i vjerujem da ćemo biti puno oprezniji od snaga koje su tamo već duže vrijeme. Mi smo ipak imali rat iza sebe i vjerujem da smo psihicki za to spremniji od vojnika iz zapadnih zemalja koji nisu imali iskustvo rata u vlastitoj državi. To je, mislim, naša velika prednost. Spremne smo na sve uključujuci napade kemijskim i biološkim oružjem. A u slučaju nuklearnog rata sigurnije ne bi bile ni u Hrvatskoj,” kaže Renata 30-godišnja samohrana majka
Prije dvije godine, njih četiri prešle su iz vojske u vojnu policiju. U vjerojatno najzahtjevnijem razdoblju svojih karijera upornošću su izborile pobjedu na dva fronta - savladale napornu vojnopolicijsku obuku i razbile predrasude muških kolega.
“Sada smo prihvaćene i više nema većih problema. Mislim da smo se same izborile za to. Ispočetka nije bilo tako. Bilo je...trčiš, a onaj ispred tebe ostavi te dvjesto metara… Nakon nekog vremena su nas počeli prihvaćati i kada bi tako zastajkivali netko bi se vratio, uhvatio vas za ruku, pa malo trčite, a malo letite jer vas vuče mrga od sto kila” - smije se Renata.
Četiri žene u uniformi s dugogodišnjim profesionalnim iskustvom u HV-u ne očekuju probleme s lokalnim stanovništvom čija kultura žensko lice prekriva velovima i burkama. Mine su jedino od čega strahuje Jadranka Dragičević. “Rečeno nam je da je Afganistan pun minskih polja i da su gotovo sva neobilježena” - kaže 32-godišnja Jadranka.
Pripreme za Afganistan bile su teške. Osim naprednog tečaja engleskog i početnog arapskog jezika trebale su savladati alpinizam, gađanje, borilačke vještine, minsko eksplozivna sredstava, prvu pomoć, plivanje i upravljanje borbenim vozilima.
“Obuku smo savladale i to je najvažnije,” kaze 35-godišnja Branka Lisica. Odlaskom u Afganistan Branka nastavlja obiteljsku tradiciju, njen je tata početkom šezdesetih bio u mirovnoj misiji na Sinaju. “Rekao mi je - doći ćeš dolje i čim sletiš počet ćeš crtati recke, brojati dane do povratka kući” - kaže Branka.
Nostalgiju kao početni ključni problem ukalkulirale su sve četiri policajke koje su se vojsci priključile početkom rata u Hrvatskoj. Iako su sve neudate, pola godine najsporije ce proći Renati Matkovic o čijem će osmogodišnjem sinu do njenog povratka brinuti baka. “Prihvatio je da odlazim i ponosan je na to što radim” - kaže Renata. Jadranka dodaje da njenoj obitelji u Šibeniku odlazak u Afganistan pada teže nego njoj samoj.
“Ne znam, dosta mogu izdržati, takav sam tip osobe, mada u konkretnoj situaciji... vidjet ćemo, nisam do sada tako nešto probala. Ali ja kažem - da me staviti u zatvor petnaest godina, to bi meni prošlo samo ovako“ - pucketa prstima dok se njene kolegice guše od smijeha.
Roditeljima Gordane Gasparić sada je možda teže nego 1991., kada se nakon završene srednje škole priključila HV-u. “Tada je to bila moja dužnost, a sada je ovo izazov i želja da pomognem” - kaže 27-godišnjakinja iz Varaždina. “Ni jedan roditelj ne šalje svoje dijete samo tako u Afganistan, nije im svejedno, mojima nije svejedno, sad više ne” - kaže Gordana.
Zajedno s nizozemskim i talijanskim postrojbama, 66. satnija hrvatske vojne policije djelovat će u sastavu njemačkog kontigenta, a živjet će u vojnoj bazi u Kabulu. U slučaju da rat u Iraku ugrozi sigurnost ISAF-a hrvatske snage bit će povučene u Hrvatsku.