New Orleans, mjesto koje nikada ne spava, mjesto u kojemu je zabava nacin zivota, mjesto najveceg americkog tuluma, zvanog Mardi Gras, egzoticni je grad dolje, “on the bayou,” koji odavno vec dugi nos pokazuje konzervativnom duhu ostatka americkog Juga. Mardi Gras – ta divlja, nesputana, mahnita karnevalska svetkovina, legendarna festa multikulturalizma, glazbe, seksa, i krajnjih granica necudoredja, godisnje je slavlje u cast samoga grada.
Karneval, fasnik, mesopust, poklade, vrijeme puckih svecanosti maskiranja od Bogojavljenja do korizme, do razdoblja posta i pokore, koje do Uskrsa traje, nista novo nije. Povijest karnevala pocela je davno prije nego sto je prva evropska noga na tlo Novog svijeta stupila. Mnogi rijec “karneval” i izvode iz latinskog pozdrava – carne vale, zbogom mesu!
Od Staroga Rima preko srednjevjekovnog Pariza, svetkovina je, s francuskim istrazivacem Ibervilleom, 1699, i u Ameriku stigla. Uplovivsi u Meksicki zaljev, Iberville je nastavio rijekom Mississippi i, treceg ozujka te godine, iskrcavsi se na istocnoj obali, logor podigao, na mjestu 60-ak milja juzno od danasnjeg New Orleansa. Buduci da je bio pokladni utorak, u njegovoj domovini vazan dan, Iberville je mjestu ime Point du Mardi Gras dao. Kod kuce, masnog bi vola na pokladni utorak pekli, stoga su svetkovini ime Mardi Gras i dali.
Potkraj 18. stoljeca, dok je bio pod vladavinom Francuza, maskirane su se svecanosti u New Orleansu uobicajile. Kad je grad presao u spanjolske ruke, bile su zabranjene. Kad je pod americku zastavu dospio, 1803, zabrana je ostala i trajala sve do 1823, kad je kreolsko stanovnistvo guvernera uvjerilo da treba legalizirati slavlje karnevalsko. Iako je, u New Orleansu, karnevalsko slavlje pocelo jos prije vise od tri stotine godina, prva zabiljezena karnevalska parada bila je ona 1837. odrzana.
Zbog neorganiziranosti i nasilnih ispada narednih godina, losu je reputaciju stekla i opet bila zabranjena, sve do 1857, kad je skupina od sest njuorleanskih businessmena osnovala “Krewe of Comus,” organizaciju kojom je Mardi Gras spasila. Prvu organiziranu karnevalsku paradu ulicama New Orleansa odrzala, dokazala da svetkovina moze biti i sigurna i vesela. Skupina je i tradiciju osnivanja tajnih karnevalskih drustava otpocela.
Njihova je bila prva koja je za imenom u grcku mitologiju posegnula. Mnoge ce se kasnije za njenim primjerom povesti i posluziti imenima mitoloskih likova, grckih, rimskih i egipatskih. Neka od karnevalskih drustava u novije su vrijeme preuzela imena gradskih cetvrti kojima njihove parade prolaze ili drugih licnosti iz povijesti Amerike.
Godine 1872, za posjeta vojvode Alekseja Romanoffa New Orleansu, osnovano je i drustvo Krewe of Rex koje je, za svog prvog kralja i odabralo ruskog vojvodu. Otada datira i taj obicaj njuorleanskog karnevala kao i onaj njegovih sluzbenih boja, odabrao ih je sam vojvoda – purpurna, zlatna i zelena.
Odabrane vjerojatno samo zato sto su dobro zajedno izgledale, one su, u medjuvremenu, dobile i svoje simbolicno znacenje – purpurna za pravdu, zelena za vjeru, zlatna za moc i snagu. Kad je lokalno stanovnistvo saznalo da je vojvoda u New Orleans stigao za petama glumici Lydiji Thompson, u koju je bio do usiju zaljubljen, inace drugorazredna pjesmica iz jednog njenog musicala – If I Ever Cease to Love, odmah je bila odabrana za sluzbenu himnu karnevala i to ostala do danasnjeg dana.
Kao parodija na Rexa i na druga tajna, ekskluzivna i snobovska drustva bijelaca, godine 1909. osnovan je i Krewe of Zulu. I svog kralja proglasio. G. 1949, Louis Armstrong je Zulu paradu vodio. Otada, ona je jedna od najpopularnijih; njeno drustvo – jedno od New Orleansu najdrazih. Njuorleansko crnacko i rasno mjesano stanovnistvo, na karnevalskim se paradama i prije pojavljivati pocelo, paradom zvanom Mardi Gras Indians. Maskirani kao Indijanci, izrazavali su ritualnu slobodu, identificirali se sa skupinom koja je takodjer bila podvrgnuta kolonijalizmu i indijanskoj zajednici Louisiane zahvaljivali sto su odbjegle crnacke robove kod sebe cesto krili.
U svojoj dugoj povijesti, Mardi Gras je bio prekidan samo tri puta – za americkog gradjanskog rata te za prvog i drugog svjetskog. Prezivio je tesku gospodarsku krizu, prezivio je, sto je vjerojatno nije bilo lako - i prohibiciju!
Karnevalski klubovi – krewes – oko 60 ih danas ima, organiziraju sve Mardi Gras parade. Sve su te drustvene organizacije - razlicitih imena, sastava, povijesti i porijekla - neprofitne, clanovi sami, u potpunosti, stotinama milijuna dolara, financiraju svoje kostimirane parade. Stoga Mardi Gras i zovu “najvecom besplatnom predstavom na svijetu!”
Svaki je drustveni sloj New Orleansa u njoj uvijek nastupao, ali zahvaljujuci onoj politicara Louisiane Hueyija Longa – Every Man a King, popustio je aristokratski stisak nad aktivnostima njuorleanskog karnevala, pocela je njegova prava demokratizacija i svako drustvo danas, koje paradu organizira javno, na ulicama, mora u svoje clanstvo primiti svaku osobu - bez obzira na njenu rasu, spol, fizicki hendikep ili seksualnu orijentaciju.
Teme njuorleanskog karnevala bile su oduvijek najsireg raspona – od besmislenih i apsurdnih to uzvisenih i plemenitih. Medju najpopularnijima one su iz povijesti, knjizevnosti, mitologije, geografije i svijeta zabave. Narocito politike! Mardi Gras nemilosrdno druge ismijava, ali i na svoj racun drske sale zbija, i sebi se ruga. Jer Mardi Gras je stanje uma New Orleansa, Mardi Gras je jedna od najbogatijih kulturnih tradicija toga grada, Mardi Gras je njegov nacin zivota.......