Njujorški dužnosnici odabrali su projekt arhitekta Daniela Libeskinda kao rješenje obnove prostora na kojemu su se do 11. rujna 2001. godine nalazili tornjevi Svjetskog trgovinskog centra. Tom su odlukom gradski oci samo potvrdili ono za što se javnost već odlučila kada su, u prosincu prošle godine, bili objelodanjeni finalisti međunarodnog natječaja za projekt obnove.
«U New York sam došao kao tinejđer, imigrant, i, kao i milijunima drugih prije mene, prvi pogled na novu zemlju bio mi je Kip slobode i, iza njega, obris nebodera Manhattana, oštro ocrtanih prema vedrom nebu, u prizoru od kojega zastaje dah. Nikada nisam zaboravio taj prizor, niti ono što on znači i simbolizira. Upravo to je suština ovog projekta.»
Tim riječima arhitekt Daniel Libeskind počinje uvod u svoju prezentaciju vizije novog Svjetskog trgovinskog centra. Otvorena jama, u kojoj su požari plamtjeli još tjednima nakon 11. rujna 2001, kao i tlo na kojemu je bila većina tijela poginulih, u središtu su kompleksa koji će biti podjednako spomenik palima i prošlosti, koliko i iskorak pun nade u budućnost. Da bi spojio ta dva naizgled kontradiktorna gledišta, Daniel Libeskind je, kako kaže, proveo tjedne i mjesece obilazeći Ground Zero u vrijeme dok je još trajalo raščišćavanje, promatrao ljude na ulicama i razgovarao s njima i «osluškivao što će mu reći glasovi samih ruševina». I evo što je čuo, osjetio i vidio, opet, njegovim vlastitim riječima:
«Ogromni nasipni zidovi na obrubu temelja najdramatičniji su preživjeli svjedoci napada, čudo inžinjerstva izgrađeno u samoj stijeni podloge s ciljem da zadrži prodor rijeke Hudson. Ti su zidovi ne samo zadržali rijeku, nego i izdržali takvo razaranje kakvo ljudski um nije ni mogao zamisliti. Upravo ta je izdržljivost rječita jednako koliko i američki ustav u potvrdi trajnosti Demokracije i vrijednosti života svakog pojedinca.»
Prema projektu Daniela Libeskinda, nasipni zidovi bit će središnji element memorijalnog kompleksa, oko kojega će se, kao po obodu, uzdizati nove građevine Svjetskog trgovinskog centra, s pratećim kulturnim i obrazovnim sadržajima. Memorijalni kompleks bit će ustvari poput vrela života u tom kompleksu, središte svih zbivanja i kretanja, povezano čvrsto u tkivo grada i u živote onih koji će tu raditi, šetati i, jednostavno rečeno, s njime svakodnevno živjeti.
Dva najveća javna prostora u središtu bit će Park Heroja i Gvozd Svjetlosti. Ovo potonje činit će ogromni stakleni klin, projektiran tako da svakog 11. rujna između 8 sati i 46 minuta, - kada je prvi zrakoplov udario sjeverni toranj -, i 10 sati i 28 minuta, - kada se srušio južni toranj -, usmjerava svjetlost sunca u središnji prostor, bez ijedne sjenke, u vječni spomen na altruizam i hrabrost. A nebo iznad New Yorka? Još jednom, riječima samog Daniela Libeskinda:
«Nebo će ponovno udomiti toranj, ustrijemljen u visine čitavih 540 metara, ali, ovoga puta to će biti 'Vrtovi svijeta'. Zašto vrtovi? Zato što su vrtovi stalna afirmacija života. Neboder se uzdiže iznad svojih predšasnika, potvrđujući iznova nadmoć slobode i ljepote, obnavljajući gradu njegov duhovni vrhunac, stvarajući simbol koji govori o našoj vitalnosti u sučelju s opasnošću i našem optimizmu na poprištu tragedije. To je pobjeda života!»
Daniel Libeskind vjerojatno zna mnogo i o tragediji i o optimizmu. Rođen 1946. godine, u Poljskoj, većinu članova svoje obitelji nikada nije ni upoznao, jer su stradali u Holokaustu. Kao jedanaestogodišnjak s roditeljima je preselio u Izrael, a nekoliko godina kasnije uselio je u Sjedinjene Države. Američki državljanin postao je 1965. godine.
Studirao je i diplomirao i arhitekturu i glazbu i to u Sjedinjenim Državama i u Izraelu. Postdiplomske studije povijesti i teorije arhitekture završio je u Engleskoj. Kao arhitekt, dosta godina je prvenstveno predavao na desecima najuglednijih fakulteta u Americi, Engleskoj i Njemačkoj. Kada je počeo projektirati, odmah su došla i međunarodna priznanja i nagrade. Prvi projekt koji je, međutim, i realiziran, bio je Židovski muzej u Berlinu, koji se gradio od 1990. do 2000.-te godine. Taj muzej izazvao je ogromnu pažnju i stručnjaka i publike svojim nekonvencionalnim rješenjem i vanjskog i unutrašnjeg prostora, te izborom krajnje ekspresivnih materijala.
Upravo zbog izgradnje tog muzeja, od 1990, Daniel Libeskind živi u Berlinu, gdje je preselio i svoj arhitektonski studio. Trenutno ima i drugi studio, u New Yorku.
Od ostalih projekata, izgrađenih tijekom posljednjih nekoliko godina, ili još u radu, vrijedi istaknuti: Aneks Muzeju Victoria i Albert, u Londonu; Imperijalni muzej rata, u Manchesteru; Arhitektonski fakultet sveučilišta u Guadalajari, u Meksiku; Židovski muzej u San Franciscu; te, Opservatorij u Uozu, u Japanu.