Tvrdnja da je Amerika potrošačko društvo nikome nije ništa novo. Međutim, u kolikoj mjeri Amerikanci nabavljaju stvari i njima prepunjuju svoje domove ipak začuđuje. Do sada se moglo smatrati da je to samo pretjeravanje humorista, poput Georgea Carlina, koji tvrdi da je pojam američkog doma eufemizam za hrpu stvari iznad kojih je stavljen krov. Nedavno objavljena knjiga, naslovljena “The Gale Book of Averages”, međutim, brojkama je točno pokazala kolika je strast Amerikanaca za kupovinom novih stvari.
Premda je nemoguće popisati sadržaj svih pretrpanih garaža, ostava i ugrađenih ormara u američkim domovima, i neki prosječni brojevi su dovoljno ilustrativni. Recimo, svako američko domaćinstvo posjeduje dva i pol televizora, uz 5 i pol radio aparata. Domaćinstva s godišnjim prihodom manjim od 10 tisuća dolara, - dakle, ona koja su ispod granice siromaštva -, posjeduju po jedan i pol automobil, dok ona s prihodom od preko 75 tisuća dolara godišnje posjeduju prosječno skoro tri automobila.
Poštanske sandučiće američkih domova preplavljuje prosječno oko 150 kataloga godišnje, kojima se primaoce mami na daljnje kupovine, ponajčešće korištenjem sedam kreditnih kartica, koliko se nalazi u prosječnom američkom džepu. Tome vrijedi dodati podatak da većina Amerikanaca ne voli bacati stvari.
Rezultat je jasan – kuće su prepune stvari. Iz doma, te se stvari prelijevaju u spremišta, što daje osnovu za procvat čitave poslovne grane kojoj je jedina svrha da Amerikancima pruži još više prostora za pohranu njihove sve brojnije pokretne imovine. Osim kompanija koje nude spremišne prostore u najam, - po cijeni koja je jednaka ili veća od najma garaže! -, tu su i poslovno iznimno uspješne kompanije koje prodaju različite kutije i kontejnere za pospremanje stvari unutar vlastitog doma, poput, recimo, “The Container Store” ili “Hold Everything”.
No, siječanj uvijek donosi i odluke o smanjenju broja stvari i zatrpanosti vlastitog doma. Poznavaoci brojki kažu da je odluka o uklanjanju suvišnih stvari iz doma druga po učestalosti od velikih odluka i obećanja koja se daju za Novu Godinu; češća od nje je samo ona o mršavljenju i držanju dijete. Upravo zato, prvi mjeseci u godini zlatno su poslovno doba za kompanije koje nude usluge uklanjanja nečijih viškova stvari.
Zlobnici kažu da se čak i u tom slučaju pokazuje potrošačka strast Amerikanaca – umjesto da se stvari poklone ili jednostavno nađu u smeću, radije se nekome plaća da ih uzme i onda sam ili proda ili baci. Ovaj segment tržišta je tako plodonosan da su se posljednjih par godina u to uključile i neke kanadske kompanije, koje su u vlastitoj zemlji jedva životarile, a u Sjedinjenim Državama im posao cvjeta – samo kompanija “Got A Junk?” prošle je godine otvorila podružnice u tridesetak američkih gradova!