U blizini San Diega, u Kaliforniji, pripadnici kopnene vojske, mornarice i zrakoplovstva vježbaju za mogući rat u Iraku. Neke od vježbi uključuju vrlo realističke elemente za koje se instruktori nadaju da se nikada neće dogoditi.
U prašnnim udolinama ogromne marinske baze Camp Pendleton, marinski pitomci i mornarički liječnici stavljaju plinske maske i zaštitnu opremu. Mornarički kapetan Nil Llagas kaže da su maske, rukavice, čizme i odjeća pitomaca posebne izrade. "Od kemijskog oružja vojnika štiti posebno odijelo. Vojnici moraju naučiti kako se sami mogu dekontaminirati, prije nego što iz onečišćene zone izađu na sigurnije područje."
S plinskim maskama na licima, marinci ulaze u zgradu koju instruktori zovu "plinska komora". Unutra se pušta neškodljivi plin, nazvan C-S. Poput suzavca, on peče oči i nosnice. Ukoliko su maske ispravno postavljene - nema problema, barem ne odmah. Da bi saznali kakav je osjećaj biti izložen plinu, vojnici u zgradi pet minuta izvode kalisteničke vježbe, da bi, potom, nakratko skinuli maske. Doživljaj je neugodan i poučan.
Cilj - 'automatsko pamćenje'
Prava borba nikad nije lagana, upozorava instruktor Luther Catchings, koji je sudjelovao u Zaljevskom ratu, 1991. godine. "Naši pitomci ponavljaju vježbe stalno iznova. Često im je već dosta, ali ono što svi znamo da moramo učiniti je stvoriti "automatsko pamćenje". Tako, kada dođe do borbe, ne treba se uopće razmišljati - mišići reagiraju automatski."
Za marince je važna i obuka u preživljavanju u vodi, kroz koju ih, u bazi u San Diegu, vodi narednik Raphael Torres. "Učimo ih kako da napuste brod u slučaju da on tone. Moraju znati kako skočiti s broda da padnu u vodu prekriženih ruku i gležnjeva. Ukoliko je brod zapaljen, a voda prekrivena gorećom naftom, moraju znati kako skočiti u vodu kroz zapaljenu naftu i kako izroniti bez da dobiju opekline" - objašnjava ovaj marinski narednik.
Rat - 'posao koji treba obaviti'
Osamnaestogodišnji regrut Jose Gonzales, iz San Francisca, sin je useljenika iz El Salvadora. Kaže da je postao marinac zbog toga što je ponosan na svoju zemlju i zbog toga što želi da jednoga dana nešto postigne u životu. Ukoliko dođe do rata, prihvatit će ga kao “posao koji se treba obaviti.” "Za mene, rat je spor između dvije zemlje. Osobno, ako do njega dođe, što se može - premda ne bih želio ići u rat, ne plašim ga se i ako ću morati, ići ću bez protivljenja" - kaže Jose Gonzales.
Vrhunac temeljne vojne obuke je pedeset-četverosatni marš, koji pitomci zovu "kamen kušnje", u kojemu moraju savladati čitav niz prepreka na trasi dugoj 65 kilometara. Nakon obuke, dolazi svečanost za one koji su je uspješno prošli.
Za regrute i njihove obitelji, to je vrlo emocionalni trenutak, posebice u okruženju prijetnje rata. Novopečeni marinci, međutim ne odlaze odmah u aktivne postrojbe. Proći će daljnju obuku i u borbenim i u specijaliziranim vještinama - od veze, preko kuhanja, pa do amfibijskog ratovanja. No, gdje god bili, pratit će ih vježbe strojevog koraka za koje instruktori tvrde da najbolje stvaraju čvrsto povezanu jedinicu i marincima ulijevaju disciplinu.