Vojni stručnjaci procjenjuju da će možda trebati dugo vremena kako bi se zaliječile podjele u NATO savezu glede iračkog pitanja. Do sada su se iskristalizirala dva tabora – jedan u kojem su Sjedinjene Države i Britanija, te drugi u kojem prednjače Francuska i Njemačka.
NATO savez je upao u krizu zbog odluke Francuske i Njemačke, koje je podržala i Belgija, o blokiranju američke inicijative da zapadni vojni savez pripremi planove za obranu Turske, u slučaju rata s Irakom.
Visoki američki dužnosnici kažu da ovaj veto “nema nikakavog opravdanja”. Američki veleposlanik u NATO-u Nicholas Burns rekao je da je ta odluka “izazvala krizu kredibiliteta”.
Praktično govoreći, Washington može i sam dati Turskoj protu-zračne i protu-raketne obrambene sustave. Obrambeni analitičari smatraju da Sjedinjene Države žele podršku NATO-a kako bi oštar stav glede razoružavanja Iraka dobio na političkoj težini.
Samore: Budućnost NATO saveza ovisi o Saddamu
Međutim, podjela se već dogodila. Britanija i Sjedinjene Države ocjenjuju da se Irak neće dragovoljno razoružati ukoliko ne postoji uvjerljiva prijetnja vojnom intervencijom. Francuska i Njemačka pak tvrde da inspektori Ujedinjenih naroda mogu osigurati razoružavanje Iraka od oružja za masovno uništavanje, pod uvjetom da im se da dovoljno vremena.
Gary Samore je stručnjak za kontrolu naoružanja koji radi u londonskom Medjunarodnom institutu za strateške studije. On kaže da budućnost transatlantskog saveza sada ovisi o iračkom predsjedniku Saddamu Husseinu: "Ukoliko Saddam ne surađuje ili čak opstruira inspekcije, mislim da je moguće da ključne države NATO saveza zauzmu zajedničko stajalište glede uporabe sile. S druge strane, ukoliko Irak pokaže određenu razinu suradnje, koja bi spriječila postizanje konsenzusa u Ujedinjenim narodima, a Sjedinjene Države se upuste u rat bez 'blagoslova' Vijeća sigurnosti, mislim da bi to moglo dovesti do dosta velikog razdora u NATO-u. Ne kažem da se to ne bi nikada moglo zaliječiti, ali bi zasigurno potrajalo neko vrijeme."
Ancram: U pitanje je doveden temeljni koncept NATO-a
Jedan od dužnosnika britanske oporbene Konzervativne stranke, Michael Ancram, izjavio je britanskom radiju da se ovim dovodi u pitanje temeljni koncept pakta - zajednička obrana: "Mislim da se ne radi o kraju NATO saveza, ali se ipak postavlja pitanje koliko su članice predane međusobnoj zaštiti, zajedničkoj obrani. Kada bi se nalazio u poziciji Turske, kao članice NATO-a, bio bi jako iznenađen kada bi saznao da mi preostale zemlje u savezu nisu spremne pomoći. Mislim da se radi o vrlo ozbiljnom razvoju događaja." Dio stručnjaka promatra prijepor u NATO-savezu u nešto širem kontekstu. Oni ocjenjuju da Francuska želi, zajedno s Njemačkom i Rusijom, stati na čelo europskog saveza, koji bi bio protuteža dominaciji Sjedinjenih Država.
Beaver: Francuskoj je važna nafta
Još jedan čimbenik, ističe obrambeni analitičar Paul Beaver, jest činjenica da Francuska ima znakovite interese u naftnom sektoru u Iraku i ne želi to izgubiti zbog Amerikanaca: "Ovdje je ključno, a Francuska to zna, da Sjedinjene Države žele ući u Irak preko Turske. Francuzi žele zaustaviti sve što bi vodilo u tom smjeru zato jer njihova zemlja vodi računa o svojim odnosima s arapskim svijetom, i o važnom energentu – nafti."
U međuvremenu, stručnjaci ocjenjuju da bi američko gomilanje snaga u Perzijskom zaljevu trebalo biti zaključeno početkom ožujka. To bi moglo izvršiti dodatni pritisak na diplomate i dužnosnike NATO-saveza da što prije prevladaju medjusobne razlike kako bi se sačuvalo transatlantsko jedinstvo.