U New Yorku, dva su se projekta našla u završnici natječaja za rješenje prostora na kojemu su se nalazile zgrade Svjetskog trgovinskog centra.
Jedno rješenje projicira temelje demokracije kroz betonske zidove koji bi okruživali područje nazvano "Ground Zero", a drugo ima viziju ponovnog rođenja New Yorka kroz tornjeve kulture. Oba dizajna predviđaju izgradnju najviše građevine na svijetu, premda, isto tako, niti u jednom slučaju gornji katovi tornjeva ne bi imali urede. Umjesto toga, prema jednom projektu, tu bi bila memorijalna terasa, a, prema drugom, viseći vrtovi.
Prvo rješenje predložio je "Arhitektonski studio Libeskind", iz Berlina, kojemu je na čelu arhitekt Daniel Libeskind, a drugo tvrtka "Think Team", iz New Yorka, koju vode arhitekti Frederic Schwartz, Rafael Viňoly i Ken Smith. U svoje projekte oni su morali uključili prostorno rješenje, konceptualne vizije zgrada, terminale javnog gradskog prijevoza, kao i spomenik žrtvama terorističkih napada od 11. rujna 2001. godine.
Zahtjevi koji su bili postavljeni pri raspisivanju međunarodnog natječaja predviđali su arhitektonsko rješenje bez presedana. Upravo zato, taj se natječaj pozorno prati u arhitektonskim krugovima u čitavom svijetu. Dva finalna dizajna izdvojena su iz ukupno njih sedam, koliko ih je bilo prijavljeno na natječaj. Kako je rečeno u obrazloženju, ova dva projekta odskakala su od ostalih time što su u žarište idejnog rješenja stavila spomenički kompleks, a ne uredske tornjeve. Sam dizajn uredskih zgrada, kažu poznavaoci prilika, ionako će biti modificiran u skladu s time kada će biti građene i tko će ih graditi.
No, pogledajmo detaljnije ta dva projekta. Berlinski arhitekt Daniel Libeskind u projektu predviđa otvorenu jamu na zapadnom dijelu Ground Zero, gdje bi se nalazio spomenik žrtvama napada. Jama, uključujući i točne obrise temelja dvaju tornjeva blizanaca Svjetskog trgovinskog centra, bila bi omeđena betonskim zidovima, kakvi su sprečavali prodiranje podzemnih voda na mjesto negdašnje promenade i podzemnih katova trgovinskog centra.
Upravo unutar tih zidova bio je pronađen najveći dio ostataka žrtava. Sami betonski zidovi izdržali su uništenje tornjeva, simbolizirajući tako, prema gospodinu Libeskindu, "snagu i istrajnost demokracije i vrijednost svakog pojedinog života." Povrh jame bio bi muzej, a, na razini ulica bila bi još dva memorijalna parka, smještena tako da hvataju točno jutarnje sunce, kao ono 11. rujna 2001, u vrijeme između prvog napada, pa do rušenja sjevernog tornja. Dodatno tu bi još bio niz uredskih i kulturnih zgrada, uključujući i toranj, visok preko 500 metara, kojemu bi gornju polovicu zauzimali viseći vrtovi.
Drugi finalist natječaja, projekt tvrtke Think Team, predviđa kompleks, nazvan Svjetski kulturni centar, s dva tornja, visoka oko 470 metara, izgrađena poput rešetki, inspiriranih Eiffelovim tornjem. Unutar njih, različite bi zgrade bile izgrađene tako da izgledaju kao da vise u zraku. Među njima - muzej, centar za scenske umjetnosti, konferencijski centar, obrazovni kapaciteti, različiti vidikovci, te drugi javni prostori.
Ta bi dva tornja između sebe zaokružila prostor koji su zauzimali srušeni tornjevi trgovinskog centra, a sami bi bili okruženi vodenim reflektirajućim bazenima sa staklenim dnom, koji bi u podzemne trgovačke prostore donijeli dnevno svjetlo. Dodajmo još da bi se oko rešetkastih tornjeva nalazilo još osam uredskih zgrada i hotel.