Dragovoljno razoružanje država ne predstavlja nikakvo čudo. Južna Afrika se riješila svog programa nuklearnog naoružanja, te je omogućila potpun i slobodan pristup inspektorima Međunarodne agencije za atomsku energiju. Ukrajina i Kazakhstan su učinili isto. Ove dvije zemlje su se dragovoljno riješile nuklearnog naoružanja, interkontinentalnih balističkih raketa, i bombardera naslijeđenih nakon raspada Sovjetskog Saveza. “Iračke aktivnosti primjer su potpuno suprotnog ponašanja”, ocjenila je američka savjetnica za nacionalnu sigurnost, Condoleezze Rice u jednom članku u New York Timesu. “Umjesto dosljednog razoružanja, Irak se na najvišoj političkoj razini odlučio za predanost očuvanju i skrivanju oružja. To predvode Saddam Hussein i njegov sin Qusay, pod čijom kontrolom se nalazi Organizacija specijalnog osiguranja, koja je zadužena za iračke aktivnosti sakrivanja oružja.” Umjesto da surađuje s Ujedinjenim narodima, Irak je podnio krivotvorenu deklaraciju. Iračka deklaracija ne otkriva podatke o iračkom nastojanju da uveze uran, koji bi se mogao koristiti u proizvodnji nuklearnog oružja. Deklaracija, također, ne pokriva ni iračku proizvodnju goriva koje se koristi za balističke rakete, niti se u njoj spominje gdje se nalazi više od dvije tone materijala koje je Irak uvezao kako bi mogao proizvesti tisuće litara Antraxa i drugog biološkog oružja. Kao što je savjetnica za nacionalnu sigurnost rekla, “Daleko od izvješćivanja, deklaracija je nastojala zamagliti sliku o pravom stanju iračkog arsenala. Deklaracija odražava dobro poznatu sliku o nepoštenju iračkog režima, te predstavlja materijalno kršenje Rezolucije 14-41 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, kojom je osnovan sadašnji program inspekcija. Bagdad i dalje ne suradjuje time što ne dopušta inspektorima UN-a trenutan, nesmetan i neograničen pristup objektima gdje se nalazi naoružanje, kao i pristupu iračkim znanstvenicima. “Danom dvoličnošću iračkog režima”, kaže gospođa Rice, “nedavna obećanja za boljom suradnjom mogu biti viđena samo kao namjera da se dobije na vremenu.” Mnoga pitanja ostaju otvorena kada je u pitanju iračko oružje za masovno uništenje. Ali prema riječima američke savjetnice za nacionalnu sigurnost, Condoleezze Rice, “svojim akcijama, kao i akcijama koje ne poduzima, Irak dokazuje ne samo da je zemlja koja ne teži ka razoružanju, nego da je zemlja koja nešto skriva. Irak još uvijek smatra nazočnost inspektora kao jednu vrstu igre. Trebali bi imati na umu da im vrijeme ističe.”