Američka je vlada nedavno objavila izvješće naslovljeno “Iračka mašinerija laži” koje dokumentira kakvim se dezinformacijama i varkama posljednjih desetak godina služio režim iračkog čelnika Saddama Husseina, kako bi pridobio svjetsku javnost. Bilo je tu falsificiranih dokumenata, manifestacija organiziranih isključivo u propagandne svrhe, te plasiranja raznih dezinformacija preko stranih medija. Iračku propagandne napore za Glas Amerike komentiraju američki stručnjaci za psihološki rat te analitičari koji prate situaciju na Srednjem istoku.
U prosincu 1998. inspektor Ujedinjenih naroda Richard Spertzel upitao je Rihabu Taha, iračku znanstvenicu koja je stručnjak za biološko naoružanje – “Vi ste svjesni da mi znamo da lažete. Zbog čega onda to činite?” Ona mu je odgovorila – “Ako vam zapovjede da lažete, onda niste odgovorni za laž.”
Radi se tek o jednom primjeru iračkog pokušaja da prevari međunarodnu zajednicu – ovaj put o postojanju kemijskog i biološkog oružja. No, primjera ima mnogo. Irak je u posljednjih desetak godina poduzimao znatne napore da uvjeri svijet da međunarodne sankcije imaju katastrofalan učinak na stanovništvo te zemlje.
Od 'mimohoda dječjih lijesova' do tvornice dječje hrane
U tu svrhu, u Bagdadu je prije nekoliko godina bio održan svojevrsni “mimohod lijesova” – kako je režim nazvao ovu manifestaciju. U 60 lijesova bila su – tvrdio je režim – tijela djece koja su navodno umrla od izloženosti razrijeđenom uranu preostalom iz Zaljevskog rata. Na sprovodu su izvikivane anti-američke parole, a zahtjevalo se ukidanje sankcija Ujedinjenih naroda protiv Iraka.
Događaj su, bez komentara, prenijeli mnogi svjetski mediji. "Pri tom su bili prevareni” – navodi se u izvješću američke vlade o iračkoj kampanji dezinformacija. Kasnije je otkriveno da su leševi bili u hladnjačama mjesecima prije ukopa, u različitim dijelovima zemlje, te da su uzroci smrti – bili različiti.
Herb Romerstein, stručnjak za psihološki rat, prisjeća se jednog sličnog iračkog pokušaja za vrijeme Zaljevskog rata, 1991. godine. "Sama činjenica da je na tvornici postavljen natpis na engleskom jeziku, na kojem piše “tvornica hrane za bebe”, ne znači da ta tvornica stvarno proizvodi hranu za bebe. Svjetski su mediji izvjestili o bombardiranju te tvornice, no dugo se nije znalo da se u njoj, umjesto hrane za bebe, proizvodi kemijsko oružje."
“Novinari su se mogli zapitati zbog čega uopće na iračkoj tvornici stoji natpis na engleskom jeziku – ali nisu” – kaže Herb Romerstein.
Neefikasni program "Nafta za hranu"
Irački režim tvrdi da je u posljednjih deset godina, zbog sankcija Ujedinjenih naroda, od neishranjenosti umrlo milijun i sedamsto tisuća djece. Međutim prema podacima Ujedinjenih naroda, nakon uvođenja međunarodnog programa "Nafta za hranu", 1996. godine, količina kalorija koje dnevno uzima irački građanin se udvostručila. Količina lijekova i drugih medicinski potrepština kojima raspolaže Irak također je znatno veća no u prošlosti.
Svrha programa “Nafta za hranu” bila je prisiliti iračku vlast da zaradu od nafte potroši na podmirivanje potreba svojih građana, a ne na nabavu oružja. Međutim, kaže gospodin Romerstein, program ipak u potpunosti ne funkcionira onako kako je bilo zamišljeno: "Plan je bio dopustiti izvoz nafte kako bi se podmirile potrebe običnih ljudi. No, kupljena hrana je često odlazila u izvoz, a zarađeni novac potrošen je na izgradnju predsjedničkih palača, kojih ima ukupno 48. Također je obnovljena nabava stranog oružja."
Cilj - za iračke probleme okriviti Ameriku
Warren Bass, stručnjak za Srednji istok u utjecajnom Vijeću za međunarodne odnose, kaže da je cilj iračkog režima – optužiti Sjedinjene Države: "Nema sumnje da Irak ima izvjesne humanitarne probleme, koji su posljedica sankcija Ujedinjenih naroda. Međutim, činjenica jest da je režim sav teret podnošenja tih sankcija prebacio na građane, dok Saddam i njegova klika žive vrlo luksuzno."
Iračka vlada također tvrdi da je u zemlji povećana stopa oboljenja od raka – što je navodno posljedica razrijeđenog urana iz američkih bombi preostalih iz Zaljevskog rata. Međutim, mnogi zdravstveni problemi javljuju se u dijelovima zemlje gdje je iračka vojska – u ratu s Iranom – koristila kemijsko naoružanje.
Romerstein: Dezinformacije negdje uspjevaju, negdje ne
U pripremama za mogući novi rat, irački je režim vojne efektive smjestio u blizini civilnih ciljeva, poput parkova, škola, džamija, bolnica, trgovina, čak i groblja. Raketna obrana se često nalazi u blizini nogometnih stadiona.
Cilj takve iračke strategije jest – prisiliti protivnika da pogodi neki civilni cilj, te ga na taj način diskreditirati u očima svijeta. Je li Irak uspješan u svojoj strategiji zavaravanja i dezinformiranja? Ovisi o kojem dijelu svijeta se radi – odgovara Herb Romerstein.
"Na Zapadu, Saddam Hussein nije osobito uspješan. U arapskom svijetu jest. Na Zapadu Irak ima izvjestan broj pristalica, to su recimo članovi Radničke partije – koja na Zapadu predstavlja podružnicu Sjeverne Koreje. Oni obično šire takve dezinformacije."
Bass: Smatraju nas arogantnim cowboyima
Glavni cilj iračke kampanje deziformiranja jest – prikriti činjenicu da ta zemlja posjeduje oružje za masovno uništavanje. Američka Središnja obavještajna služba CIA ima pouzdane podatke da Bagdad zaista posjeduje biološko i kemijsko naoružanje. Međutim, Warren Bass kaže da američka vlada nije uspješno prezentirala tu činjenicu, kako kod kuće tako i u inozemstvu:
"Kad nemate izravan materijalan dokaz, teško je ukazati na trend u iračkom ponašanju, koji bi predstavljao kršenje rezolucija Ujedinjenih naroda. Europljane je posebno teško uvjeriti, jer su tamo čak i tradicionalni američki prijatelji prilično sumnjičavi kad je u pitanju vlada predsjednika Busha. Oni naše najviše dužnosnike smatraju arogantnim cowboyima, koji nisu spremni surađivati s drugim zemljama."
Upravo je u tu svrhu napisan izvještaj “Iračka mašinerija laži”. Njegov cilj nije uvjeriti, već informirati sumnjičavu javnost u Europi i drugim dijelovima svijeta. “Želi se pokazati da Irak otvoreno, više od deset godina, krši rezolucije Ujedinjenih naroda. Na taj se način postavlja pravni okvir za vojnu akciju” – objašnjava gospodin Bass. Izvještaj “Iračka mašinerija laži” postavljen je i na internetu te je tako dostupan svima.